Kurban, njegov status i uslovi pravednosti

Priredio: Sead ef. Jasavić

“Udhijja” ili “kurban” je klanje / žrtvovanje određenih životinja, pod određenim uslovima, u određenim bajramskim danima, kao čin zahvale Allahu dž.š., Njegovom veličanju i približavanju samo Njemu Jedinom – Stvoritelju svega svjetovi.

Osnova
klanja u Kurbanu : Kurban u Kurbanu zasnovan je na Kur'anu, sunnetu i idžmi.
Kur'an: Uzvišeni Allah kaže: “Zato se klanjajte svome Gospodaru i zaklanjajte njegovu žrtvu!” (Al-Qawser, 2)

Sunnet: Enes ra, kaže: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaklao je rukom dva velika, crno-bijela, rogata ovna, za žrtvu; rekao je Bismillah, donoseći tekbir, pritiskajući ih nogom na rame. ” (Muttefekun alejh)

Ijma ‘/ konsenzus: Svi muslimani svijeta, svih vremena, slažu se da je klanje kurbana ustaljeno islamsko pravilo.

Status klanja žrtava

Islamski se učenjaci razilaze u dva stava kada je u pitanju rangiranje pravila kurbana:

1. Klanje kurbana obaveza je svakog imućnog muslimana (vadžiba). Ovo je stajalište o Rebi'i, Evza'iju, Abu Hanifi, Imamu Lejsu i dijelu Malikija. Njihov stav, između ostalog, zasnovan je na sljedećem dokazu: “… i žrtva Ga kolje!” (Al-Qawser, 2)

2. Klanje kurbana je sunnet i nije obavezno. Ovoga stava zastupa se većina islamske uleme poput Imama Malika, Šafije, Ahmeda, Ishaka, Abu Sawara, Muzenija, Ibn al-Munzira, Davuda, Ibn Hazma i drugih. Njegov stav, između ostalog, zasnovan je na hadisu Umm Salam ra, koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: tijelo! ” (Muslim, br. 1977)

Mišljenje većine islamske uleme da klanje kurbana nije vadžib / obaveza, već sunnet, ispravnije je, utemeljenije i jače. (Vidjeti: Sahihu Fikhil-Sunneh, 2/369.)

Šta se smije žrtvovati?

1. Za kurban je dozvoljeno klanje samo stoke kao što su kamile, stoka i brave (ovce, koze), prema Allahovim riječima, koji kaže: „Propisali smo svakoj vjerskoj zajednici klanje kurbana da spominje Allahovo ime prilikom klanja stoke. On daje … “(al-Hadž, 34) Jedan dio islamskih učenjaka prenosi idžmu ‘ulemu da za kurban nije dozvoljeno klati ništa osim stoke.

2. Pored stoke, za žrtvu je dozvoljeno i klanje divljih krava (bizona, bivola). O ovom stavu govori imam Ibn al-Munzir od Hasana b. Saliha, a ovaj od Dawud al-Zahirija.

3. Dozvoljeno je klanje svake životinje čije se meso jede za kurban, svejedno hoda li na četiri noge ili leti!? Ovo je stav Ibn Hazma. (Vidi: Muhalla, 7/358.)

Stav većine islamskih učenjaka je utemeljeniji i jači stav jer je potkrepljen kur'anskim ajetom, a i zato što je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zabilježeno da je klao samo deve, stoku i brave za žrtvu. (Vidjeti: Sahihu Fikhil-Sunneh, 2/369.)

Starost kurbana?

Džabir ra, kaže: Poslanik je vidio, rekao je, “Ne kolji ništa osim ‘musinne’, a ako nisi u mogućnosti onda ‘jiz'u’ ovaca.” (Muslim, br. 1963, Abu Davud, br. 2797, Nesa'i, 7/218, Ibn Madže, br. 3141.)

“Musinna” kod goveda je krava koja ima dvije godine i ušla je u treću, a kod deva je djevojčica koja je napunila pet i ulazi u šestu, a u bravama (ovca-jarac) “musinna” je krava koja je napunio godinu dana i ušao u drugu godinu, a ako ne može pronaći takvu bravu, dozvoljeno je zaklati jiz'u / jagnje staro šest mjeseci – i na tome je većina islamskih učenjaka, osim da ista većina uleme kaže da je u svakom slučaju dozvoljeno klanje šestomjesečnog jagnjeta za žrtvu, te da je uslov “nemogućnost pronalaska brave godinu dana”, a spomenuti hadis se tumači kao istihbab / lijepo djelo, ali koje nije obavezno. Suprotno njihovom mišljenju, međutim, postoji jače mišljenje da jagnje staro šest mjeseci ni u kom slučaju nije dozvoljeno, prema vanjskom značenju spomenutog hadisa, a Allah najbolje zna. Što se tiče koze – “musinna” je koza koja ima godinu dana, a ušla je u drugu godinu, samo u njenom slučaju nije dozvoljeno zaklati šestomjesečno dijete ako nije u mogućnosti zaklati bravu godinu dana prema islamskoj idžmi. ulemi. (Vidjeti: Sahihu Fikhil-Sunneh, 2/372.)

Mahane koji se mogu naći u kurbanu

Mahane koje se mogu naći u kurbanu podijeljene su u tri skupine:

1. Mahane za koje kurban nije tačan: to su četiri vrste mahana, koje potvrđuje sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i oko kojih se svi islamski učenjaci slažu, kako je navedeno u hadis Berra'a b. saws, rekao je: „četiri mahane uopće nisu dozvoljene u kurbanu: oštećenje oka (al-‘awra ‘), teška bolest (al-merida), oštećenje ekstremiteta / nogu (al-‘arja ‘), oštećenje koštane srži, al-hezila, al-‘ajfa’). ” (Sahih. Nesa'i, 7/215, Ibn Madže, 3144, Ahmed, 4/284.)

Dakle: utrnulost ili sljepoća oka, izražena i vidljiva bolest za razliku od blage bolesti, slomljena ili slomljena noga, teška i slaba koštana srž – mahane su koje ne treba naći u kurbanu.

2. Mahane koje su mekruh i koje se iskušavaju u kurbanu, ali pored kojih je kurban ispravan za klanje, kao što su:

a.) Prekid uha ili dela uha.

Većina islamske uleme vjeruje da nije dozvoljeno prinositi žrtvu sa oštećenim ili slomljenim uhom – što je upitno jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu naznačio koje su četiri mahane zabranjene. Alija ra, rekao je, “Naređeno nam je da dobro provjerimo oči i uši (hajvanu).” (Nesa'i, 7/217, Ahmed, 1/95, Tirmidhi, br.1498, Abu Dawud, br.284, Ibn Madže, br.3142.) Ova nam predaja govori da treba izbjegavati životinje. , oštećeno ili slomljeno uho, ali ne i da nije dozvoljeno klanje te životinje za žrtvu.

Islamski se učenjaci takođe razilaze po pitanju životinja koje nemaju uši (kubu) od rođenja. Abu Hanifah, Malik i Shafi'i smatraju da nije dozvoljeno klanje kurbana životinje koja nema uši od rođenja, a ako životinja ima uši ali su male – dozvoljeno je klanje kurbana.

b.) Prijelom roga ili njegovog većeg dijela.

Većina islamske uleme vjeruje da je dozvoljeno da kurban kolje životinju kojoj je slomljen rog ako ne krvari, a ako krvari – imam Malik to smatra mekruhom i zabranjenim jer ga smatra izuzetno bolesnom životinjom. (Vidi: Istizkar, 15/132.)

Tradicije koje zabranjuju klanje kurbana sa slomljenim rogovima nisu sahih / nisu tačne.

3. Mahane koje se nalaze u kurbanu, a nisu ni haram ni mekruh, tj. Ne postoje sahih tradicije koje ove mahane svrstavaju u zabranjene ili pokušane mahane, i ako postoje neki islamski učenjaci koji ih smatraju zabranjenim, poput bezubih ili bezrepih životinja. ili oštećeni nos ili jaja bez jaja itd.

Kako bi trebala izgledati žrtva?

1. Da budete što ljepši i debeli. Abu Umama b. Sahl ra, kaže: “Dok smo bili u Medini, tovili smo žrtve, a to je bila praksa muslimana!” (Bukhari, 10/12.)

2. Većina ulema misli da je bolje klati deve, pa stoku, a zatim brave, za razliku od Malika koji smatraju da je vrednije klati brave nego stoku, a zatim i deve, prema kvaliteti mesa, i zato što Poslanik pila zaklani ovnovi za žrtvu.

3. Bolje je protresti bravu nego sudjelovati s više ljudi u jednoj govedini.

4. Najbolje je zaklati bijelu kurban, zatim smeđu pa crnu.

5. Bolje je zaklati mužjaka nego ženku.

Dodaci:

Dozvoljeno je da sedam ljudi zajedno učestvuje u klanju stoke prema hadisu Džabira ibn Abdullaha ra, koji kaže: (Muslim, br. 1318.)

-Prema nekim islamskim učenjacima kao što su Ishaq b. Rahivayh i drugi, deset ljudi može da učestvuje u klanju deve, prema predaji Ibn Abbas ra, koji kaže: Bajram; Zaklali smo kravu za sedam, a devu za deset. ” (Sahih. Tirmizi, br. 1501, Nesa'i, 7/222, Ibn Madže, br. 3131, Ibn Huzaymah, br. 2908.)

-Prema većini islamskih učenjaka, dozvoljeno je zaklati jedan kurban za cijelu porodicu, prema predaji od ‘Ata'a b. Yasara koji je zatražio od Abu Ayyub al-Ansari ra-a: žrtvu za sebe i svoju porodicu, a oni bi jedite sami od toga i hranite druge time dok se ljudi nisu počeli dizati, pa je postalo kao što je postalo! ” Hadis bilježe imam Tirmizi, broj 1505, imam Malik, Ibn Majda, broj 3125. imam Tirmizi, rhm i Evza'ije. Abdullah b. Mubarak i hanefije smatraju da je bravce – kurban samo za jednu osobu, a ne za cijelu porodicu. (Vidjeti: Tuhfetul-Ahvezi, br. 1505, 5/77.)

Za razliku od Hanafija, druge pravne škole smatraju da je dozvoljeno da krava ili deva učestvuju, pored onih koji žele žrtvu, i onih koji ne žele žrtvu, već samo žele meso ili žele otkupninu i kefaret za neke od njih. kršenje hadža nijedan kurban ne utječe na nijjet onoga ko želi kurban. (Vidi djelo: al-Havi, imam El-Maverdi, 19 / 145-146.)

Vrijeme klanja žrtve:

1. Kada sunce izlazi i protekne vrijeme koliko je potrebno za klanjanje bajram-namaza i održavanje dvije hutbe. Nakon ovog vremena dozvoljeno je klanjati kurban bez obzira da li je klanjao bajram-namaz ili ne, i bez obzira da li je onaj koji želi klanjati kurban klanjao bajram-namaz ili ne, i bez obzira da li je stanovnik selo i pustinja ili je stanovnik grada. Ovoga stava zastupaju Imam Šafija, Davud al-Zahiri, Ibn al-Munzir i drugi.

2. Za stanovnike sela i pustinja vrijeme klanja kurbana počinje od vremena druge zore, dok za stanovnike gradova vrijeme klanja kurbana počinje tek nakon bajram-namaza i hutbe. Ako građani zakolju kurban prije toga, to nije u redu. Ovo su stajalište imali imam Abu Hanifa i ‘Ata’.

3. Nije dozvoljeno klanje kurbana osim nakon završetka bajram-namaza i hutbe. Ovaj stav je bio imam Malik rhm ..

4. Nije dozvoljeno prinositi žrtvu prije bajram-namaza, a dozvoljeno je prinositi žrtvu poslije bajram-namaza, i ne treba čekati žrtvu koju će prinijeti imam da bi mi se prinosio. Ovakav stav zauzeo je imam Ahmed.

Enes ibn Malik ra, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:! ” (Muttefekun alejh)

Vrijeme završetka klanja kurbana je do početka akšama 13 zul-hidždže (10.11.2012.).

-Dozvoljeno je jesti žrtveno meso, dijeliti ga s onima koji ga trebaju, kao i dio ostavljati za kasniju upotrebu. Allah, dž.š., kaže: „I da bi se određenih dana, tokom klanja kurbana, koje im je Allah osigurao, spominjalo njegovo ime. Jedite njihovo meso i hranite siromašne i siromašne. ” (El-Hadž, 28)

-Vlasniku kurbana nije dozvoljeno da prodaje bilo šta od kurbana ni svoju kožu ni vunu ni kosu ni meso ni kosti ni bilo šta drugo. Ebu Seid ra, prenosi da je Poslanik savs rekao: jedi od toga, dijeli ga za milostinju i koristi kože kurbana i ne prodaje ih … ”(Ahmed, 4/15)

-Kasar ne smije svoj rad platiti kurbanom, već odvojeno novcem, a inače mu je dozvoljeno davati kurban za milostinju. Tu se nalazi većina islamske uleme. Suprotno tome, Hasan al-Basri i Abdullah b. Ubayd b. Umayr smatrali su da se mesaru može naplatiti posao na koži kurbana. (Vidjeti: Sahihu Fikhil-Sunneh, 2/379.)

Vrijednije je zaklati žrtvenu životinu nego dijeliti novac kao milostinju.

-Ako se u međuvremenu pripremljena životinja izgubi, oboli ili bude ljepša – osoba nije dužna nabaviti novu životinju za žrtvu, prema tradiciji iz Temi b. Huvays, koja kaže:. Pitao sam Ibn Abbas ra o tome, a on mi je rekao: “Ništa strašno (slobodan si)!” (Bejheki, 9/289.)

Dopušteno je slati i klati žrtve u drugi grad ili državu ako je potrebno.  

Imam al-Newawi rhm., U komentaru na Anasov hadis: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaklao je rukom dva velika, crno-bijela, rogata ovna za žrtvu ; rekao je Bismillah, donoseći tekbir, pritiskajući ih nogom na rame. ” (Muttefekun alejh) – kaže: „Takođe je lijepo za žrtvu zaklati rogatog ovna, a dozvoljeno je zaklati više životinja. Islamski se učenjaci slažu da je dozvoljeno da kurban zakolje ovna koji nema rogove od rođenja. Islamski se učenjaci ne slažu oko pitanja ovna kojem je slomljen rog. Imam Šafija, imam Abu Hanifa i većina islamskih učenjaka smatraju dopuštenim klanje kurbana kojem je slomljen rog, bez obzira na to krvari li ili ne. Imam Malik rhm., Smatrao je takvog kurbana mekruhom ako mu je rog krvario i smatrao ga je mahan.

Islamski se učenjaci slažu da je lijepo tražiti i birati najljepšu životinju i svi se slažu da su zbog četiri mahane, koje se spominju u hadisu o Al-Berra'i: izražena i vidljiva bolest (al-meridah) , oslabljena koštana srž (al-kesira, al-hezila, al-‘ajfa ‘), utrnulost ili sljepoća (al-‘avra’), slomljena ili slomljena noga (al-‘arja ‘) – nije dozvoljeno klanje životinja za žrtvu

Opis kurbana koji se spominje u hadisu, “emlehajn” znači da je mustahab i lijepo odabrati kurban i po boji kose oko koje se ulema slaže. Šafije kažu: najljepši je bijeli kurban, zatim žuti / smeđi / smeđi, pa crno-bijeli pa crni. U jednom hadisu se kaže: “Gazi na crno, leži u crnom i gleda u crno”, tj. Noge su mu crne, trbuh crn, a oči crne, a Allah najbolje zna!

(Zaklao ih je vlastitom rukom) tj. Lijepo je i mustahab je da čovjek lično zakolje svoj kurban i ne ovlasti nikoga da to čini, osim ako postoji neka opravdana situacija kada je mustahab barem prisutan njegovom klanju. Ako ovlasti muslimana da zakolje kurban, dozvoljeno je bez ikakvog neslaganja, a ako muškarac ovlasti kitabija (hrišćanina ili Jevreja) da zakolje kurban, to će biti pokušaj djela (mekruh-tenzih), ali kurban je tačno. Ovo je naš mezheb (Šafija), a takođe je i mezheb / stav drugih islamskih učenjaka, osim Imama Malika rhm., U jednoj predaji, koji to smatra zabranjenim.

Dozvoljeno je odobriti djetetu ili ženi koja ima menstruaciju za klanje kurbana, ali je mekruh / pokušaj produženja djeteta, za razliku od žene koja je u menstrualnom ciklusu, o čemu postoje različita mišljenja: dijete je važnije od knjige (kršćanske ili jevrejske). Šafije vjeruju da osoba koja traži zamjenu u klanju kurbana treba potražiti muslimana koji je dobro upoznat sa pravilima klanja i kurbana i koji je upoznat sa šartovima i sunnetima, a Allah najbolje zna .

(Ve semma) tj. Koju je izgovorio Bismillah i ovo je dokaz valjanosti izricanja besmele nad zaklanim životinjama i žrtvama oko kojih postoji konsenzus islamske uleme. Islamski se učenjaci ne slažu samo oko toga da li je izgovaranje besmela prilikom klanja životinje povelja / uvjet ispravnosti ili je samo mustahabb / lijepo. U tom pogledu postoji neslaganje, što smo detaljnije objasnili u poglavlju o lovu.

(Ve kebbere) tj. Izgovorio Allahu Akbar. Lijepo je reći takbir sa Bismillom i reći: “Bismillah, Allahu Akbar.”

(Pritiskajući ih nogom na rame), tj. Kako bi bio stabilniji tokom klanja i kako životinja ne bi odmahivala glavom, što bi nas ometalo u izvršenju čina klanja ili kako nam ne bi naštetilo na bilo koji način.

Ovaj hadis koji dozvoljava takvo ponašanje ispravniji je od hadisa koji zabranjuju takvo ponašanje. ” (Vidjeti: Sherhul-Nevevi ‘ala Muslim, br. 1966, 13/121.)

Prvo objavljivanje: ponedeljak, 01. decembar 2008. 02:06 – minber.ba