{"id":312,"date":"2016-06-20T17:19:23","date_gmt":"2016-06-20T15:19:23","guid":{"rendered":"http:\/\/bosnjaci.org\/wp1437\/?p=312"},"modified":"2016-06-27T02:20:50","modified_gmt":"2016-06-27T00:20:50","slug":"bozanska-i-ljudska-pravda","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/bosnjaci.org\/wp1437\/bozanska-i-ljudska-pravda\/","title":{"rendered":"BO\u017dANSKA I LJUDSKA PRAVDA"},"content":{"rendered":"

MIR I PITANJE RATA<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

\u00a0\u201dO vjernici! Odlu\u010dni za Allahovu istinu budite, i pravedno svjedo\u010dite!\u201d <\/em>(Kur\u2019an, 5:8)<\/p>\n

\u201eA ako im bude\u0161 sudio, sudi im po pravdi , Allah doista pravedne voli!\u201d <\/strong><\/em>(Kur\u2019an, 5:42)<\/p>\n

\u201eHo\u0107ete li da vas obavijestim o djelu koje je bolje od posta, milostinje i namaza? Pravite mir jedni me\u0111u drugima: neprijateljstvo i zlonamjernost iskidaju nebeske nagrade iz korijena.\u201c<\/em> (Poslanikov hadis)<\/p>\n

\u201eSvjedo\u010dim da je On Pravedan i da su Njegova djela ispravna.\u201c (\u201aAli Ibn Abi Talib, Nahj al-balaghah)<\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

UNUTARNJI LJUDSKI OSJE\u0106AJ PRAVDE I POTRAGA ZA PRAVDOM<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Poput osje\u0107aja mira i nostalgije za mirom, osje\u0107aj pravde i potraga za njezinom realizacijom \u010dini se da je bila oblikovana u samoj supstanci iz koje je \u010dovje\u010danstvo stvoreno. Nije va\u017eno kako je dvosmisleno i nejasno filozofsko, teolo\u0161ko te \u010dak pravno zna\u010denje pravde koje mo\u017ee biti u na\u0161em razumu, na\u0161e du\u0161e posjeduju u svojoj dubini osje\u0107aj pravde koji svijetli unutar na\u0161e savjesti, a vatra plamti u nama nukaju\u0107i nas da \u017eivimo pravedno, da krojimo pravdu te da \u0161titimo ono \u0161to zapa\u017eamo da je ispravno. Poslanici, apostoli i mudraci \u2013 od jevrejskih poslanika, Zoroastera i Konfu\u010dija preko Sokrata, Platona i Aristotela do Krista, Poslanika islama te nebrojeno mnogo kasnijih religijskih mislitelja, uklju\u010duju\u0107i muslimane \u2013 izgovorili su mnoge izreke i napisali mnoge tekstove u pogledu ovog predmeta. Sveti tekstovi od Upani\u0161ada, Biblije i Kur\u2019ana sadr\u017eavaju mnogo pou\u010dnih pasa\u017ea o sredi\u0161njosti pravde u pogledu morala i duhovnog \u017eivota. Svi ljudi i nacije govore o pravdi \u010dak i kada je nepravde u izobilju na ovom svijetu, a \u010dini se da ljudski duh nije u stanju da \u017eivi bez pravde, kao \u0161to ne mo\u017ee bez ljepote, mira, ljubavi i samilosti.<\/p>\n

K tome jo\u0161, kada dolazimo do razumijevanja zbiljskog zna\u010denja pravde, na formalnom se planu pojam razlikuje u razli\u010ditim religijama i filozofijama morala te \u010dak unutar pojedina\u010dnog religijskog univerzuma. Slu\u010daj sa islamom nije izuzetak. Tema pravde pro\u017eima cjelokupni islamski \u017eivot i Bo\u017eanski Zakon, cilj \u010dije implementacije jeste uspostava pravde. Kur\u2019an je pro\u017eet sa ukazivanjima na predmet pravde i on poistovje\u0107uje dobro dru\u0161tvo upravo sa onim pravednim. Ova vrlina je toliko sredi\u0161nja unutar islama da, sukladno iskazu Poslanika: \u201ecarstvo mo\u017ee pre\u017eivjeti u nevjerovanju, ali ne mo\u017ee pre\u017eivjeti u nepravdi i nepravednosti\u201c.<\/p>\n

Me\u0111utim za muslimane, kao i za jevreje, koji se oslovljavaju tako \u010desto u Tori u pogledu pitanja koja se odnose na pravdu, te kr\u0161\u0107ane, \u010dijih je toliko najve\u0107ih religijskih mislitelja bilo primarno pozabavljeno ovim pitanjem, uostalom kao i za sljedbenike drugih religija, neka od glavnih pitanja su kao \u0161to slijedi: \u201e\u0160to zna\u010di kazati da je Bog pravedan i \u0161to zna\u010di pravda u ovom kontekstu?\u201c, \u201eKako Bog prosu\u0111uje i kako mi mo\u017eemo suditi po pravdi?\u201c, \u201e\u0160to je zna\u010denje pravde na ljudskom planu i za\u0161to, usprkos svim religijskim u\u010denjima o pravdi, postoji toliko puno nepravde na ovom svijetu?\u201c<\/p>\n

Jedna istina, o\u010digledna i prihva\u0107ena od strane muslimana, jeste da je Bog pravedan i da je pravda povezana sa Njim i istine koje je On objavio preko Svojih poslanika. Me\u0111utim unutar ovog op\u0107enitog okvira stolje\u0107ima su postojale mnogobrojne interpretacije razli\u010ditih islamskih \u0161kola mi\u0161ljenja o ovom sredi\u0161njem pitanju, uostalom kao \u0161to su postojale kod kr\u0161\u0107ana i jevreja. Bespotrebno je da ka\u017eemo da se ovdje ne mo\u017eemo baviti ovim teolo\u0161kim i filozofskim razlikama, ali se mo\u017eemo okrenuti odre\u0111enim temeljnim u\u010denjima koje su muslimani univerzalno prihvatili i nastoje da razumiju u islamskom kontekstu neke su\u0161tinske zna\u010dajke sredi\u0161nje zbiljnosti pravde i ispravnih na\u010dina \u017eivljenja i djelovanja, s jedne, te suprotstavljanja nepravdi i nepravi\u010dnosti, s druge strane.<\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

BO\u017dANSKA PRAVDA<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Na isti na\u010din na koji su Samilost i Ljubav, Mir i Ljepota Imena Bo\u017eija, i Pravda je jednako tako Ime Bo\u017eije. Bog je al\u00ad-\u201a\u0100dil, al-Muqsit i al-Hakam, \u0161to ozna\u010dava Pravednog, kao i Samu Pravdu, Nepristrasnog te Donositelja Pravde. Kao \u0161to ova Imena pokazuju, mogli bismo kazati u islamskotn kontekstu da nije samo Bog pravedan ve\u0107 da je On Sama Pravda u najvi\u0161em smislu ovog pojma.<\/p>\n

Onda, \u0161to je islamsko razumijevanje pravde u njojzi samoj i kada se ona priinjenjuje na Boga? U jednoj od svojih mudrih izreka \u201aAli Ibn Abi T\u0101lib je rekao: \u201ePravda smje\u0161ta svaku stvar na njezino mjesto\u201c. Pravda je povezana sa ravnote\u017eom, davanjern svakoj stvari onog \u0161to joj pripada (haqq) tako da svaka postoje\u0107a stvar bude na svojemu mjestu sukladno njezinoj naravi te u suglasnosti sa onim \u0161to je Platon rekao u svojemu djelu Dr\u017eava, da svaka osoba izvr\u0161ava svoju du\u017enost u dru\u0161tvu u suglasnosti sa njegovom ili njezinom prirodom. No, Bog je al-Haqq, Istina i Zbiljnost, iz koje dolazi rije\u010d za koju je svaka stvar primjerena te jednako tako rije\u010d za zakon i prava, kojima \u0107emo se vratiti u narednom poglavlju. Bivaju\u0107i apsolutna Istina i Zbiljnost, te kona\u010dno jedina Zbiljnost, bez bilo kakve podjele ili ome\u0111ivanja u Svojoj Su\u0161tini, Bog je Sama Pravda, jer je On sve On Sam i ni\u0161ta drugo izuzev Njega Samog. Ne postoji mogu\u0107nost neuravnote\u017eenosti ili nereda, otuda ni nepravde unutar Njega, budu\u0107i da ne postoji druga zbiljnost unutar Njega \u010dak da omogu\u0107i uvo\u0111enje takve stvari negdje tu u blizini. Metafizi\u010dki i teolo\u0161ki govore\u0107i, samo je Bog zaparavo savr\u0161en i beskrajno pravedan, kao i savr\u0161eni djelitelj pravde.<\/p>\n

Tokom stolje\u0107a, muslimanski teolozi su raspravljali o tome da li je sve \u0161to je Bog uradio bilo samo na temelju toga \u0161to je to Njegovo djelo, ili da li bi Bog bio u stanju, time \u0161to je Bog, da djeluje osim pravedno, a njegovo postojanje nam je bilo jedino shvatljivo sukladno mo\u0107i opa\u017eanja na\u0161e inteligencije koju nam je On podario. A\u0161\u2019ariti, koji su dominirali sunnijskom teologijom nekih hiljadu godina, zauzeli su prvu poziciju, a sunnijski mu\u2019teziliti, kao i oni \u0161i\u2019itski, zauzeli su drugu poziciju. Me\u0111utim \u010disti rezultat, \u0161to se ti\u010de islamskog svjetopogleda, bio je isti, to jest Bog je savr\u0161eno pravedan i savr\u0161eni upravitelj pravdom kroz sve Svoje stvaranje. Kur\u2019an dokazuje:<\/p>\n

\u201eSavr\u0161ene su Rije\u010di Gospodara tvoga i po Istini, i po Pravdi! Nema toga ko \u0107e Allahove rije\u010di promije\u00adniti, On sve \u010duje, On sve zna.\u201d<\/strong><\/em> (Kur\u2019an, 6:115), tako\u0111er:<\/p>\n

\u201eAllah svjedo\u010di da osim Njega drugi bog ne postoji, i meleki, i ljudi u\u010deni, svjedo\u010de isto, i da pravedno postupa! Nema boga osim Njega, Silnoga, Mudroga!\u201d <\/strong><\/em>(Kur\u2019an, 3:18)<\/p>\n

Bog je sve stvari stvorio sukladno pravdi i \u017eeli od \u010dovjeka i \u017eene, kojima je On dao slobodnu volju, da budu pravedni. Tri puta se u Kur\u2019anu potvr\u0111uje da Bog voli pravdu.<\/p>\n

Na temelju ove kozmi\u010dke te tako\u0111er ljudske pravde Bog prosu\u0111uje ljudska bi\u0107a. Kur\u2019an potvr\u0111uje sredi\u0161nji zna\u010daj uloge Boga kao sudije, kao \u0161to je to ranije objavljeno u Tori. Zapravo, izri\u010dito izjavljuje:<\/p>\n

\u201eA mi smo sinovima Israilovim Knjigu, i Vlast, i Vjerovjesni\u0161tvo dali\u2026\u201d <\/strong><\/em>(Kur\u2019an, 45:16), te:<\/p>\n

\u201eMi smo doista Tevrat objavili, u njemu je Uputa i Svjetlost\u2026\u201d<\/strong><\/em> (Kur\u2019an, 5:44)<\/p>\n

Pobo\u017eni me\u0111u muslimanima, kada su suo\u010deni sa neprijateljstvom i nevoljom, dijele osje\u0107aje tako sna\u017eno iskazane u Psalmima: \u201eUstani, Jahve, u svom gnjevu, digni se na bijest tla\u010ditelja mojih. Probudi se! Sud mi sazovi.\u201c (Psalm 7:6)<\/p>\n

U kur\u2019anskoj perspektivi Bog je tako\u0111er vrhovni sudija.<\/p>\n

\u201e\u2026Ti \u0107e\u0161 suditi me\u0111u Svojim robovima o onome u \u010demu su se razilazili.\u201d<\/strong><\/em> (Kur\u2019an, 39:46), te:<\/p>\n

\u201eA On je Sudac najbolji.\u201d<\/strong><\/em> (Kur\u2019an, 12:80)<\/p>\n

\u0160tovi\u0161e, Kur\u2019an retori\u010dki postavlja pitanje:<\/p>\n

\u201eZar nije Allah najpravedniji sudija?!\u201d<\/strong><\/em> (Kur\u2019an, 95:8)<\/p>\n

Bo\u017eiji sud je kona\u010dan, jer:<\/p>\n

\u201e\u2026A Allah sudi! Nema toga ko \u0107e presudu Njegovu preina\u010diti! On brzo ra\u010dun svi\u0111a!\u201d<\/strong><\/em> (Kur\u2019an, 13:41),<\/p>\n

iako je doseg Bo\u017eije Milosti poznat samo Njemu. Kona\u010dno, Bog je zapravo jedini sudija, budu\u0107i da:<\/p>\n

\u201e\u2026sva vlast u Allaha je, On istinu zbori, On je sudac najbolji!\u201d<\/strong><\/em> (Kur\u2019an, 6:57), te:<\/p>\n

\u201e\u2026Njemu Presuda pripada\u2026\u201d <\/strong><\/em>(Kur\u2019an, 28:88)<\/p>\n

Premda, naravno, ljudski sudovi postoje na ovom svijetu, za muslimane, kao i za predane jevreje i kr\u0161\u0107ane, koji se hiljadama godina pouzdaju u Bo\u017eiji sud i Njegovu pravdu iznad svih ljudskih posredovanja, krajnje pribje\u017ei\u0161te po\u010diva u Bo\u017eanskoj Pravdi i Bo\u017eijem sudu ljudskih djela. Samo On zna sve stvari i samo On mo\u017ee prosu\u0111ivati ljudska djela ne samo izvanjski nego sukladno nakani u srcu, nakani koja odre\u0111uje vrijednost djela prema poznatom izri\u010daju Poslanika: \u201eDjela se prosu\u0111uju prema njihovim namjerama.\u201c<\/p>\n

Tokom svog \u017eivota, muslimani, kad god se pozovu na ljudski sud, oni se sjete ajeta:<\/p>\n

\u201eZar da mimo Allaha drugog sudiju tra\u017eim\u2026?\u201c<\/strong><\/em> (Kur\u2019an, 6:114),<\/p>\n

iako ovo duhovno stajali\u0161te ni na koji na\u010din ne negira njihovu odgovornost pred Bo\u017eanskim Zakonom, ili \u010dak ljudskim zakonima, ili \u201aurfom i ljudskim posredni\u0161tvima koja su ustanovljena da sude \u010dovjeku i \u017eeni na ovom svijetu sukladno donesenim zakonima. Me\u0111utim kona\u010dni sudija je Bog i kona\u010dni sud, doga\u0111aji Sudnjeg dana, jedini su sud koji je kona\u010dno va\u017ean.<\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

VAGA<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Prije okretanja eshatolo\u0161kim zbiljnostima (svr\u0161etku vremena) i Sudnjem danu prema islamskim u\u010denjima, moramo ne\u0161to kazati o klju\u010dnom kur\u2019anskom simbolu koji je povezan sa pravdom i Bo\u017eijim kona\u010dnim su\u0111enjem nama. Taj simbol je vaga (al-mizan), spomenut nekoliko puta u Kur\u2019anu i ponavljan u mnoglln kontekstima u razli\u010ditim klasi\u010dnim tekstovima koji se bave etikom i drugim pitanjima. Bog je stvorio sve stvari u pravilnoj proporciji i harmoniji, a svijetom vlada ova jedinstvena harmonija, koja je trag jedinstva na podru\u010dju multipliciteta. Kur\u2019an ka\u017ee:<\/p>\n

\u201eI Zemlju smo rasprostrli, brda na njoj usadili, i u\u010dinili da po njoj sve sa ravnomjerjem raste.\u201d<\/strong><\/em> (Kur\u2019an, 15:19)<\/p>\n

Ravnote\u017ea se primjenjuje na svaku razinu zbiljnosti, od fizi\u010d\u00adke do alhemijske, psiholo\u0161ke i duhovne. Postoji ravnote\u017ea ele\u00admenata unutar zdravog tijela i na\u0161e psihe, jer ako je tijelo zdravo, ono je uravnote\u017eeno. A za duhovnost dobro izobra\u017eenog muslimana postoji ravnote\u017ea izmedu duha, du\u0161e i tijela te zado\u00advoljenja njihovih pojedinih zahtjeva. Da bismo dali svakoj stvari njeno pravo (haqq) u skladu sa njenom naravi kako ju je Bog stvorio moramo \u017eivjeti u ravnote\u017ei i shvatiti ravnote\u017eu stvari te prema tome moramo \u017eivjeti u pravednosti. Ravnote\u017ea tako\u0111er uklju\u010duje ljudsko djelovanje. Kur\u2019anski izri\u010diti nalog: \u201e\u2026I pravedno na litru i na kantaru mjerite\u2026\u201d <\/strong><\/em>(Kur\u2019an, 6:152),<\/p>\n

primjenjuje se na po\u0161tenu prodaju stvari na pijaci, kao i pravedno djelovanje na svakom \u017eivotnom primjeru. Na\u0161a se djela zapravo op\u0107enito \u201eva\u017eu\u201c od strane Boga na \u201evagi\u201c i bit \u0107emo su\u0111eni prema tome na Danu obra\u010duna, jer:<\/p>\n

\u201eI vagu pravde Mi \u0107emo na Danu sudnjem postaviti\u2026\u201d (Kur\u2019an, 21:47)<\/p>\n

Ravnote\u017ea kao vidljiv simbol pravde, kao harmonija i ekvilibrij u kozmosu jeste toliko zna\u010dajna da Kur\u2019an tvrdi:<\/p>\n

\u201eA mi smo Na\u0161e poslanike s jasnim dokazima slali, i s njima smo Knjige slali i Mjerilo, da bi svijet postupao po pravdi\u2026\u201d<\/strong><\/em> (Kur\u2019an, 57:25)<\/p>\n

Dr\u017eati se ravnote\u017ee u svim stvarima jeste \u017eivjeti po pravdi. U tradicionaloj islamskoj umjetnosti nema skulpture, me\u0111utim zapadnja\u010dku statuu figure zavezanih o\u010diju koja dr\u017ei vagu, prona\u00adlazimo na toliko puno trgova i dvorana pravde i ona je ovdje od pomo\u0107i. Mogli bismo kazati da ravnote\u017ea simbolizira islamsku ideju pravde, a da figura zavezanih o\u010diju odra\u017eava jednakost pred Bo\u017eanskim Zakonom. Muslimani se \u010dak podsje\u0107aju onog:<\/p>\n

\u201ei pravo mjeru napunite i na teraziji ne zakidajte.\u201d<\/strong><\/em> (Kur\u2019an, 55:9), budu\u0107i da \u0107e se jednog dana suo\u010diti sa vrhovnom vagom pred Sucem, \u010cija je pravda beskrajna a presuda savr\u0161ena, premda su Njegova Milost i Samilost jednako tako neizmjerni.<\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

ISLAMSKA ESHATOLO\u0160KA U\u010cENJA<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Svi muslimani, svih pravnih \u0161kola, vjeruju u zagrobni \u017eivot, raj i pakao, Sudnji dan te ostale eshatolo\u0161ke zbiljnosti, koje su u mnogim slu\u010dajevima sli\u010dne tradicionalnim kr\u0161\u0107anskim vjerovanjima. Vjerovanje u ma\u2019\u0101d, doslovce \u201epovratak\u201c Bogu, ili ono \u0161to je teolo\u0161ki poznato kao eshatologija, jeste dio islamskog vjerovanja. O njemu se radije ovdje raspravlja nego ranije, budu\u0107i da je nu\u017enost prihvatanja zbiljnosti zagrobnog \u017eivota toliko blisko povezana sa ostvarenjem Bo\u017eanse pravde. Ljudi \u017eive u svijetu prepunom nepravde te ukoliko neko prihvata Bo\u017eansku Pravdu, otuda postaje tako\u0111er nu\u017eno da prihvati i zbiljnost drugih svjetova i posthumnih stanja za ljudsku du\u0161u u kojima se pronalazi krajnja pravda. \u010cak se i Immanuel Kant, koji je bio metafizi\u010dki \u201eagnostik\u201c, okrenuo Bogu u svojoj moralnoj i prakti\u010dnoj filozofiji upravo u pogledu pitanja pravde. U svakom slu\u010daju, zbiljnost zagrobnog \u017eivota je u tolikoj mjeri intenzivna za muslimane, \u010dak i danas, da se moralna dilema o pravednom Bogu koji stvara nepravedni svijet, a o kojoj je toliko raspravljano na Zapadu, uop\u0107e ne pojavljuje za njih. Oni su ostali svjesni da se na\u0161 sud o bilo kojemu \u017eivotu na zemlji temelji jedino na malom segmentu sveukupnog \u017eivotnog luka \u010diju potpunost ne mo\u017eemo sagledati.<\/p>\n

Znanstvena filozofija koja je proiza\u0161la iz moderne znanosti li\u0161ila je ve\u0107inu dobro obrazovanih klasa na Zapadu, a napose u Evropi, ozbiljnog vjerovanja u zagrobni \u017eivot, a odnedavno, na temelju ovog skepticizma, mnogi su poku\u0161ali da se narugaju islamskoj koncepciji o zagrobnom \u017eivotu utemeljenoj na Kur\u2019anu i hadisu. Dovoljno interesantno, isti skeptici malo govore o hinduisti\u010dkoj i budisti\u010dkoj eshatologiji, niti oni haju da se prisjete teksta najve\u0107eg djela zapadnja\u010dke kr\u0161\u010danske knji\u017eevnosti, Danteove Bo\u017eanske komedije. Otuda postaje nu\u017eno da ka\u017eemo nekoliko rije\u010di o kompliciranom predmetu islamske eshatologije, koja je jedna od glavnih tema Kur\u2019ana i kojoj su posve\u0107eni mnogi Poslanikovi hadisi. Muslimani razumijevaju eshatologiju u dva smisla: jedno se ti\u010de individualne, a drugo ljudske historije. Kada se bave drugim smislom, muslimani, poput kr\u0161\u0107ana, vjeruju da postoji kraj ljudske historije i da \u0107e ovaj kraj biti ozna\u010den Bo\u017eijom intervencijom u vremenskom poretku sa dolaskom Mahdija i njegove vladavine, popra\u0107en Drugim Kristovim do\u0161a\u0161\u0107em \u2013 a ne poslanika \u2013 u Jerusalem, destrukcijom svijeta, ponovnim o\u017eivljavanjem te kona\u010dnim sudom pred Bogom. Nekolicina na Zapadu shva\u0107a sredi\u0161nju ulogu koju Krist igra u islamskoj eshatologiji, ba\u0161 kao \u0161to je igra u kr\u0161\u0107anskom razumijevanju posljednjih dana. \u0160to se ti\u010de onog individualnog, eshatolo\u0161ke doktrine nas u\u010de da se u trenutku smrti pojavljuje melek da uzme od osobe du\u0161u, nakon \u010dega ta osoba ulazi u razli\u010dita rajska, \u010distili\u0161na, ili paklenska stanja ovisno o djelima osobe na ovom svijetu. U najdubljem smislu mi ispredamo na\u0161a posthumna tijela sa na\u0161im djelima u ovom \u017eivotu. Muslimani, jednako kao i kr\u0161\u010dani, vjeruju u ponovno pro\u017eivljenje tijela, a ne samo u besmrtnost du\u0161e.<\/p>\n

Me\u0111utim krajnje zamr\u0161enosti eshatolo\u0161kih zbiljnosti ne mogu biti sa\u010duvane za ve\u0107inu ljudi ako su iskazane obi\u010dnim ljudskim jezikom kroz odre\u0111ena upro\u0161\u0107enja koja vidimo u kr\u0161\u010danstvu i islamu. Islam se, jednako kao i kr\u0161\u0107anstvo, prezentira obi\u010dnim vjernicima sa velikim izborom izme\u0111u raja i pakla uz \u010distili\u0161na stanja izme\u0111u ovog dvoga. Me\u0111utim u ezoteri\u010dnim islamskim u\u010denjima, takvim kao \u0161to su djela Ibn \u2018Arabija i Mull\u0101 Sadr\u0101 \u0160irazija, razvija se mnogo vi\u0161e iznijansirana slika koja se bavi putovanjem du\u0161e kroz razli\u010dita posthumna stanja i koja tako\u0111er obja\u0161njava hijerarhije nebesa, \u010distili\u0161ta i pakla, na Dan\u00adteov na\u010din. Zapravo, postoje knjige na arapskom i perzijskom koje su islamske parice tibetanske Knjige mrtvih.<\/p>\n

\u0160tovi\u0161e, opisi posthumnih zbiljnosti nu\u017eno moraju biti simboli\u010dki, bilo da govorimo o kristalnom nebeskom Jerusalemu Ivanovog otkrovenja, ili ba\u0161\u010dama, hurijama i rajskim rijekama u Kur\u2019anu. Stolje\u0107ima su na Zapadu neki kriti\u010dari islama nastojali da ocrne islamski raj predstavljajudi ga tek kao podru\u010dje senzualnog zadovoljavanja na isti na\u010din kao \u0161to je raj ameri\u010dkih domorodaca pejorativno bio opisivan kao \u201esretno lovi\u0161te\u201c. Ovaj djetinjasti i povr\u0161ni kriticizam sad se vra\u0107a kad se pitanje samoubila\u010dkih bomba\u0161a, koji se smatraju mu\u010denicima od strane njihovih podr\u017eavatelja, pojavljuje na zapadnja\u010dkim medijima. Ta\u010dno je da Kur\u2019an koristi vrlo konkretan jezik o raju i paklu, jezik koji ne bi trebao biti \u010dudan u svojoj konkretnosti, ako se ne upotrebljavaju naro\u010diti simboli, za one koji su srodni sa Knjigom Revelacije ili Bo\u017eanskom komedijom. Me\u0111utim ovaj konkretni kur\u2019anski jezik je simboli\u010dan i ne smije se uzimati doslovce, iako njegovo doslovno zna\u010denje tako\u0111er posjeduje svoj smisao.<\/p>\n

Pa ipak, rajski opisi se doimaju na prvi pogled kao jednostavno sublimiranje zemaljskih zadovoljstava, uklju\u010duju\u010di seksualnost. U zbiljnosti je obrnuto istinito. Svako legitimno iskustvo ugodne naravi ovdje na zemlji je samo sjenka i odraz rajske zbiljnosti. Najintenzivnije fizi\u010dko iskustvo za ljudsko bi\u0107e, koje je seksualno sjedinjenje, jeste odraz jedinstva du\u0161e sa Bogom i ono odra\u017eava na svojoj vlastitoj razini ne\u0161to od tog krajnjeg ushita i napetosti. Vo\u0107e koje jedemo ovdje na zemlji jeste blagoslov od Boga, koji odra\u017eava rajsko vo\u0107e. \u010cak su i tradicionalni zemaljski vrtovi odrazi nebeskih arhetipova. Sama rije\u010d \u201eraj\u201c dolazi od srednjoperzijskog termina pardis (koji ozna\u010dava vrt), koji je tako\u0111er porijeklo arapske rije\u010di firdaws, \u0161to zna\u010di \u201eba\u0161\u010da\u201c. Nije ta\u010dno da je firdaws jednostavno sublimacija iskustva svje\u017ee ba\u0161\u010de u pustinjskoj \u017eestini, dok ista rije\u010d u svojemu engleskom obliku, to jest \u201eparadise\u201c, ukazuje na duhovne zbiljnosti. Dakako, svaka ba\u0161\u010da ovdje na zemlji jeste odraz firdawsa, a raj je duhovna zbiljnost za muslimane kao i za kr\u0161\u0107ane. Stajali\u0161te muslimana, uklju\u010duju\u010di i mu\u010denike, prema raju u osnovi nije razli\u010dito od onog bezbrojnih kr\u0161\u0107ana, uklju\u010duju\u0107i, naravno, mu\u010denike i svece.<\/p>\n

No ono \u0161to je razli\u010dito u sada\u0161njem kontekstu jeste da su mnogi u Evropi te u ne\u0161to manjoj mjeri u Americi izgubili cjelokupno vjerovanje u zagrobni \u017eivot i za njih je ljudski \u017eivot ograni\u010den sa godinama koje provedu ovdje na zemlji. Me\u0111utim za ve\u0107inu muslimana, kao i za jo\u0161 uvijek privr\u017eene kr\u0161\u0107ane, zemaljski \u017eivot je samo segment na\u0161eg ukupnog \u017eivota. Ljudski \u017eivot je stvorio Bog da transcendira nekoliko dana provedenih ovdje na zemlji. Usponi i padovi ovog \u017eivota su ku\u0161nje koje Bog \u0161alje, kao \u0161to to Kur\u2019an dokazuje. Ono \u0161to je va\u017eno jeste da \u017eivimo pravedno i da \u010dinimo ono \u0161to je dobro, na \u0161to Kur\u2019an ukazuje u brojnim pasa\u017eima kao \u2018amal s\u0101lih, ili \u201edobra djela\u201c, podsje\u0107aju\u0107i se da Kur\u2019an ka\u017ee:<\/p>\n

\u201e\u2026 pa, ko bude u\u010dinio koliko trunku dobra \u2013 vidjet \u0107ega, a ko bude u\u010dinio koliko trunku zla \u2013 vidjet \u0107e ga.\u201d<\/strong><\/em> (Kur\u2019an, 99:7-8)<\/p>\n

Svjesni Bo\u017eanske Pravde, all jednako tako i Bo\u017eije beskrajne Milosti, muslimani \u017eive u otvorenoj svijesti o zbiljnostima svjetova iznad, te \u010dak i danas funkcioniraju u svijetu u kojemu postoji ve\u0107i dosluh i veza sa zbiljnostima koje transcendiraju \u017eivot ovog svijeta nego \u0161to one postoje za ve\u0107inu modernih zapadnjaka. Ova svijest utje\u010de na mnoge aspekte \u017eivota, uklju\u010duju\u010di razumijevanje Bo\u017eije Pravde, zna\u010denje na\u0161ih djela za krajnji cilj na\u0161e du\u0161e iznad grobne humke te zna\u010denje samog ljudskog \u017eivota.<\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

PRAVDA NA OVOM SVIJETU: \u201aALIJEVA STAJALI\u0160TA<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Niko od Poslanikovih drugova niti je kazivao, niti pisao o pravdi kao \u201aAli, \u010dija \u201eStaza rje\u010ditosti\u201c (Nahj al-balaghah) sadr\u017ei najzna\u010dajnije metafizi\u010dke i prakti\u010dne rasprave o pravdi. \u201aAli je inzistirao da Bog nije samo pravedan ve\u0107 da je On Sama Pravda te da vrlina pravednosti proistje\u010de ljudskim bi\u0107ima od Boga. Budu\u0107i da Bog jeste pravda, sve \u0161to On radi jeste pravedno. Me\u0111utim sukladno \u201aAliju ljudska bi\u0107a moraju tako\u0111er biti pravedna prema Bogu, kao i prema njegovim stvorenjima. Biti pravedan prema Bogu zna\u010di biti dobar i krjepostan i ispunjavati cilj za koji nas je On stvorio, tj. da ga obo\u017eavamo. Biti pravedan prema Njegovim stvorenjima jeste da damo svakoj stvari ono \u0161to joj pripada i da postupamo prema stvorenju sukladno njegovim pravima. \u201aAli inzistira kroz svoja kazivanja, mudre izreke i pisma da je pravda povezana sa bogo\u0161tovljem i iskrenom pobo\u017eno\u0161\u0107u. Primicanjem bli\u017ee Bogu, ljudska bi\u0107a tako\u0111er postaju pravednija, jer vrlina pravednosti sve ja\u010de \u0161iklja u njihovo bi\u0107e \u0161to se vi\u0161e primi\u010du Bo\u017eanskoj Blizini. Pravda je i u\u010dinak bogo\u0161tovlja, jer smo kroz bogo\u0161tovlje vjerni prema Bogu, i uzrok pravde, bududi da nas bogo\u0161tovlje sve vi\u0161e primi\u010de Izvoru posvema\u0161nje pravde. Na isti na\u010din koji je za Platonovo \u201epogledanje\u201c na Vrhovno Dobro bio izvor pravde, tako je i u islamu, kao \u0161to je \u201aAli eksplicitno objasnio, obo\u017eavanje Jednog izvor pravde.<\/p>\n

\u201aAli je tako\u0111er puno pisao o pravdi na podru\u010dju prakti\u010dnog politi\u010dkog i dru\u0161tvenog \u017eivota. \u010cak i kada je i sam obna\u0161ao politi\u010dku vlast, on je upozoravao protiv korumpiranog utjecaja vlasti i isticao kako pravda mo\u017ee lahko biti preokrenuta u svoju suprotnost, \u0161to je tla\u010denje i nasilje (zulm) u rukama nerazboritog i korumpiranog vladara. On je nagla\u0161avao da je Bog u\u010dinio obaveznim prava upravitelja nad podanicima, da podanici ne\u0107e biti krjeposni ukoliko i njihov upravitelj nije krjepostan i pravedan te da, obrnuto, upravitelj ne\u0107e biti krjepostan ukoliko podanici nisu takvi. Svako mora dati pravo onome drugom (haqq) i samo na ovaj na\u010din pravda mo\u017ee biti uspostavljena u dru\u0161tvu.<\/p>\n

U godinama kada je bio politi\u010dki, kau i duhovni lider islamske zajednice, \u201aAli je pokazivao svoja stajali\u0161ta o pravdi na mnoge na\u010dine i ustanovio je norme koje su postale ideali, zajedno sa Poslanikovim sunnetom (naro\u010dito njegovom praksom u upravljanju medinskom zajedniccnn) i praksama drugih \u201eispravno vo\u0111enih\u201c halifa, za mnoga stoljc\u0107a koja su kasnije uslijedila. Me\u0111u najzna\u010dajnijim \u2018Alijevim tekstovima o pravdi u ime upravitelja je njegovo pismo guverneru kojega je odredio za Egipat, M\u0101liku al-Ashtaru. Ovo pismo, koje se jo\u0161 uvijek \u010dita diljem islamskog svijeta i \u010dija je poruka postavljena kao ideal pomo\u0107u kojega de postoje\u0107i upravitelji suditi mnogim pobo\u017enim ljudima, sunnijskim i \u0161i\u2019itskim jednako, demonstrira sredi\u0161njost pravde i nepristrasnosti, kao i opra\u0161tanja i samilosti za dobru upravu sukladno tradicionalnoj islamskoj perspektivi. \u2018Ali pi\u0161e M\u0101liku:<\/p>\n

U ime Boga, Milostivog, Samilosnog:<\/p>\n

Ovo je ono sa \u010dime je \u2018Ali, sluga Bo\u017eiji i zapovjednik vjernika, zapovjedio M\u0101liku ibn al-H\u0101rithu al-Ashtaru u svojirn uputama njemu kada ga je imenovao guvernerom Egipta: da prikuplja njegove zemlje porez, da ratuje protiv njezinih neprijatelja, da popravi uvjete ljudi i da pokrene boljitak u njezinom regionu. On mu je zapovjedio da se boji Boga, da daje prednost pokornosti Njemu (nad svim ostalim) i da slijedi ono \u0161to je On zapovjedio u Svojoj Knjizi \u2013 i djela koja je On u\u010dinio obaveznima i ona koja On preporu\u010da \u2013 jer niko ne\u0107e posti\u0107i uspjeh izuzev onog koji slijedi Njegove upute, i niko ne\u0107e biti savladan nesre\u0107ama izuzev onog koji ih pori\u010de i dopu\u0161ta da se poklizne na njima. (Zapovjedio mu je) da poma\u017ee Bogu \u2013 hvaljen i slavljen neka je \u2013 sa svojim srcem, rukama i jezikom, jer je On \u2013 uzvi\u0161eno je Njegovo Ime \u2013 obedao da de pomo\u0107i onome ko Ga veli\u010da. I zapovjedio mu je da prekine strasti svoje du\u0161e i da ih zauzda u njezinoj neposlu\u0161nosti, jer je du\u0161a sklona zlu, izuzev one kojoj se Bog smiluje.<\/p>\n

Znaj, M\u0101liku, da te \u0161aljem u zemlju gdje su uprave, pravedne i nepravedne, postojale prije tebe. Ljudi \u0107e motriti na tvoje poslove na isti na\u010din kao \u0161to su motrili na poslove upravitelja prije tebe. Oni \u0107e govoriti o tebi kako bi ti \u017eelio da oni govore o tim upraviteljima.<\/p>\n

\u010cestiti su poznati po dobrom glasu svome, koji je Allah dopustio da o njima kru\u017ei preko jezika robova Njegovih. Otuda dopusti da najdra\u017ee od tvojih blaga bude blago ispravnog djelovanja. Kontroliraj svoje \u017eelje i obuzdaj svoju du\u0161u od onog \u0161to za tebe nije u skladu sa zakonom, jer je obuzdavanje du\u0161e zato da bi ona bila bezpristrasna u onome \u0161to voli i u onome \u0161to mrzi. Ispuni svoje srce milo\u0161\u0107u, ljubavlju i susretljivo\u0161\u0107u za svoje podanike. Ne budi u njihovim o\u010dima pohlepna \u017eivotinja, pobrajaju\u0107i ih kao lagahan plijen, jer postoje dvije vrste: ili su oni tvoja bra\u0107a po religiji, ili su tvoji istovrsnici po stvaranju. Gre\u0161ke ih vrebaju nesvjesne, nesta\u0161ice ih savladavaju, (zlodjela) \u010dine svjesno i nesvjesno. Stoga ih ispri\u010daj i oprosti im do mjere u koju se ti uzda\u0161 da \u0107e te Bog ispri\u010dati i dati Svoj oprost. Jer, ti si iznad njih, a onaj ko te je postavio je iznad tebe, a Bog je iznad onog ko je postavio njega. Bog tra\u017ei od tebe ispunjenje njihovih potreba i On te isku\u0161ava pomo\u0107u njih.<\/p>\n

Ne postavljaj se da ratuje\u0161 protiv Boga, jer ne posjeduje\u0161 snagu protiv Njegove odmazde, niti si u mogu\u0107nosti da razdjeljuje\u0161 Njegov oprost i Njegovu milost. Nikada ne \u017eali za oprostom i rado\u0161\u0107u u ka\u017enjavanju, i nikada ne po\u017euruj da djeluje\u0161 impulsivno ako mo\u017ee\u0161 prona\u0111i bolji smjer. Nikada ne reci: \u201eJa posjedujem autoritet, ja izdajem zapovijedi i mene se slu\u0161a\u201c, jer je to jama\u010dno izopa\u010denost u srcu, oslabljivanje religije i pristup promjenama (u uspjehu). Ukoliko autoritet koji posjeduje\u0161 uzrokuje u tebi oholost ili aroganciju, onda razmi\u0161ljaj o golemosti Bo\u017eije vlasti nad tobom i Njegove mo\u0107i nad tobom koju ti osobno nema\u0161 \u010dak ni nad samim sobom. Ovo \u0107e obuzdati tvoju tvrdoglavost, zaustaviti tvoju neobuzdanost i povratiti u tebi ono \u0161to je nestalo od snage tvog razbora. \u010cuvaj se natjecanja sa Bogom u Njegovoj golemosti i nalikovanju Njemu u Njegovoj ekskluzivnoj mo\u0107i, jer Bog spu\u0161ta svakog tiranina i posramljuje sve koji su uobra\u017eeni.<\/p>\n

Budi pravi\u010dan prema Bogu i prema ljudima kao prema sebi, svojoj vlastitoj porodici i onima od podanika koje ti \u0161titi\u0161. Jer, ako tako ne uradi\u0161, uradit \u0107e\u0161 pogre\u0161no. A \u0161to se ti\u010de onog koji nanosi \u0161tetu slugama Bo\u017eijim, Bog je njegov neprijatelj, a da ne govorimo o Njegovim slugama. Bog ne pola\u017ee ra\u010dun ni za \u0161ta i \u010dini nevaljanim argument bilo koga ko se natje\u010de sa Njim. Takva osoba \u0107e biti Bo\u017eiji neprijatelj sve dok se ne okane ili ne pokaje. Ni\u0161ta ne doprinosi vi\u0161e povla\u010denju Bo\u017eijeg blagoslova, niti po\u017euruje Njegovu osvetu od ogrezlosti u \u010dinjenju lo\u0161ih djela, budu\u0107i da Bog oslu\u0161kuje poziv potla\u010denih i da je On uvijek na oprezu protiv onih koji \u010dine grje\u0161na djela.<\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

LJUDSKA PRAVDA I NJEZINI MODUSI<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Naravno, obi\u010dna ljudska bi\u0107a nisu poput \u201aAlija, koji je posjedovao vodstvo Kur\u2019ana i Poslanika u svojemu srcu i umu u svakom trenutku. Za obi\u010dnog mu\u0161karca i \u017eenu uvijek se pojavljuje pitanje o tome kako biti pravedan u razli\u010ditim konkretnim situacijama, kako uvidjeti ono \u0161to dolikuje svim bi\u0107ima i kako ih prema tome tretirati. Prva vo\u0111stva koja je Bog dao muslimanima o tome kako da pravedno postupaju su Kur\u2019an, Sunnet i \u0160erijat, koji su, budu\u0107i da su Bo\u017eija Rije\u010d, u\u010denje Poslanika i Njegov Zakon, nu\u017eni sredi\u0161nji na\u010dini razumijevanja pravde i pravednog djelovanja. \u017divjeti i djelovati sukladno \u0160erijatu jeste djelovati pravedno prema Bogu i Njegovom stvorenju.<\/p>\n

Me\u0111utim \u0161to je sa onim djelima za koja ne postoje izri\u010diti Bo\u017eanski nalozi, Poslanikovo vodstvo, niti \u0161erijatske instrukcije? U takvim slu\u010dajevima moramo upotrebljavati inteligenciju koju nam je Bog podario i osloniti se na unutarnji osje\u0107aj pravde koju je Bog zapisao na na\u0161im du\u0161ama. A \u0161to je sa situacijom u \u017eivotu kada isku\u0161avamo tla\u010denje umjesto pravde? Bog zahtijeva od nas da budemo pravedni sve vrijeme, a ne samo povremeno, te da odbijemo da prihvatimo ugnjetavanje:<\/p>\n

\u201eO vjernici! Odlu\u010dni za Allahovu istinu budite, i pravedno svjedo\u010dite\u2026\u201d <\/strong><\/em>(Kur\u2019an, 5:8)<\/p>\n

Muslimani se konstantno podsje\u0107aju da:<\/p>\n

\u201eMoj Gospodar pravdu nare\u0111uje.\u201d<\/strong><\/em> (Kur\u2019an, 7:29), te:<\/p>\n

\u201e\u2026 da dobro\u010dinstvo \u010dinite i pravedni budete onima koji se protiv vas zbog vjere ne bore, niti vas iz stani\u0161ta va\u0161ih izgone!\u201d<\/strong><\/em> (Kur\u2019an, 60:8)<\/p>\n

Kur\u2019an zapovijeda muslimanima ne samo da postupaju pravedno ve\u0107 da govore po pravdi:<\/p>\n

\u201e\u2026I kad govorite \u2013 pravedno govorite, makar bilo i protiv va\u0161e rodbine\u2026\u201d<\/strong><\/em> (Kur\u2019an, 6:152)<\/p>\n

I iznad svega, muslimani uvijek moraju nastojati da sude pravedno, budu\u0107i da Kur\u2019an zapovijeda:<\/p>\n

\u201eI kada svijetu sudite, po pravdi sudite!\u201d<\/strong><\/em> (Kur\u2019an, 4:58)<\/p>\n

Krist je rekao: \u201eNemoj osu\u0111ivati, da ne bi bio osu\u0111en.\u201c (Matej, 5:44). Me\u0111utim u prakti\u010dnom \u017eivotu nije uvijek mogu\u0107e slijediti ovo uzvi\u0161eno u\u010denje. lako muslimani znaju da je vrhovni sudija Bog i da su kona\u010dno samo Njegove presude, uvijek postoje prigode u \u017eivotu kada je sud neminovan. U takvim slu\u010dajevima oni moraju djelovati po pravdi i istini.<\/p>\n

U svjetlu ove su\u0161tinske potrebe, sudovi su bili uspostavljeni na temelju \u0161erijatskih u\u010denja, a svi su se slu\u010dajevi jednako presu\u0111ivali u takvim sudovima. U principu su svi muslimani jednaki pred islamskim Zakonom, a presude se daju na toj osnovi. Dovoljno \u010dudno, dok je na Zapadu neovisno sudstvo oznaka modernog razdoblja, u islamskom svijetu sudovi ostaju u rukama religijskih u\u010denjaka i bili su neovisni u velikoj mjeri od politi\u010dkih vlasti sve do modernog razdoblja. Samo tokom devetnaestog stolje\u0107a, kada je dr\u017eava po\u010dela da dominira sudstvom u mnogim islamskim zemljama, toliko je toga od ranije sudske neovisnosti bilo izgubljeno, a administrativni sudovi su bili kompromitirani politi\u010dkim obzirima. Ostaje jo\u0161 uvijek pitanje o tome kako djelovati pravedno u konkretnim situacijama kada ne postoje jasna \u0161erijatska ukazivanja. Op\u0107eniti principi iskazani u Kur\u2019anu i hadisu priskrbljuju odgovor na ovo neugodno pitanje. Pored specifi\u010dnih \u0161erijatskih izri\u010ditih naloga, postoje op\u0107enita u\u010denja o \u010dinjenju dobra, o tome da se bude korektan, sagledavanju gledi\u0161ta druge strane, postavljanje istine iznad na\u010dela korisnosti, o tome da se bude objektivan a ne usredsre\u0111en na samog sebe te sli\u010dni moralni i duhovni principi koji su zajedni\u010dki islamu i drugim autenti\u010dnim religijama. Ovi principi moraju biti za\u017eivljeni u praksi, a glasovi na\u0161e savjesti moraju uvijek biti uzeti u obzir.<\/p>\n

Borba protiv nepravde, tla\u010denja te \u010dinjenja zla je sama po sebi pravedna i predstavlja na\u010dine uspostave pravde. Rije\u010d za nepravdu, tiraniju i \u010dinjenje zla u arapskom (zulm) koristi se kao sasvim suprotna pravdi i u svojim razli\u010ditim oblicima je jedan od naj\u010de\u0161\u010dih termina kori\u0161tenih u Kur\u2019anu, koji ka\u017ee:<\/p>\n

\u201e\u2026 a Allah nepravdu svjetovima ne \u017eeli!\u201d <\/strong><\/em>(Kur\u2019an, 3:108)<\/p>\n

Oni koji su nepravedni i koji tla\u010de raskidaju svoj ugovor sa Bogom, jer<\/p>\n

\u201e\u2026Obe\u0107anje Moje ne\u0107e dosti\u0107i zlo\u010dinitelje!\u201d<\/strong><\/em> (Kur\u2019an, 2:124), a:<\/p>\n

\u201eA koji idu preko granica Allahovih, takvi su zlo\u010dinitelji!\u201d<\/strong><\/em> (Kur\u2019an, 2:229)<\/p>\n

Na vi\u0161e mjesta u Kur\u2019anu je iskazano da:<\/p>\n

\u201e\u2026 Allah ne voli zlo\u010dinitelje.\u201d<\/strong><\/em> (npr. Kur\u2019an, 3:57),<\/p>\n

i zapravo se zaziva Njegov gnjev na njih:<\/p>\n

\u201eI nek\u2018 prokletstvo Allahovo silnike pogodi.\u201d<\/strong><\/em> (Kur\u2019an, 11:18)<\/p>\n

\u0160tovi\u0161e, Kur\u2019an i hadis \u010dine jasnim da su oni koji su nepravedni i koji \u010dine zlo nepravedni prema samima sebi, a da Bog nije taj koji \u010dini zlo ljudskim bi\u0107ima.<\/p>\n

Tad bi se moglo kazati da, uz slije\u0111enje \u0160erijata i djelovanje sukladno principima Kur\u2019ana i hadisa koji su spomenuti iznad, \u017eivjeti i djelovati pravedno zna\u010di boriti se protiv tla\u010denja, \u010dinjenja zla i nepravde. Sam Kur\u2019an iznosi na vidjelo herojsku bitku izme\u0111u pravde i nepravde na individualnom, kao i dru\u0161tvenom planu. \u017divljenje pod nepravednim ljudskim zakonima, ili nepravednim primjenama pravednih zakona, ili pod tiranijom i ugnjetavanjem sa potcjenjivanjem prava, obavezuje muslimane da se bore protiv nepravde koja im je naturena. \u010cak se ka\u017ee da je prihvatanje ugnjetavanja bez djelovanja da se uspostavi pravda gore od izvornog ugnjetavanja i nepravde.<\/p>\n

Naravno, nisu sva ljudska bi\u0107a ista, niti su se svi muslimani uvijek dizali protiv ugnjetavanja i nepravde, me\u0111utim ideal je uistinu sredi\u0161nji za islamski koncept pravde i pravednog dru\u0161tva. \u0160tovi\u0161e, prisustvo ovog ideala je s vremena na vrijeme vodilo nastojanju i na individualnoj i na kolektivnoj razini da se iznova uspostavi pravda. Naravno, ova unutarnja \u017eelja za pravdom nije jedino svojstvena islamu, niti je pokretna sila kojom bi se prevladala nepravda. Historija Zapada je tako\u0111er puna epizoda o individualnom ili kolektivnom djelovanju da se prevlada ugnjetavanje i nepravda. Kada su neki ljudi napali Islam zbog poticanja borbe u ime pravde, oni zaboravljaju Boston Tea Party i Ameri\u010dku revoluciju, a da ne govorimo o mnogim drugim glavnim politi\u010dkim i dru\u0161tvenim pokretima utemeljenim na shvatljivom pojmu ispravljanja pogre\u0161aka nepravde i ugnjetavanja. Ono gdje se slu\u010daj islama razlikuje od modernog zapadnja\u010dkog fenomena ove naravi jeste taj zahtjev da se ustanovljenje pravde jo\u0161 uvijek posmatra od strane muslimana u islamskim terminima a ne onim sekularnim, humanisti\u010dkim. Ova uspostava pravde povla\u010di za sobom borbu koja nas dovodi glavnom pitanju primjene i nastojanja na Bo\u017eijem putu, ili jih\u0101d.<\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

D\u017dIH\u0100D (JIH\u0100D)<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Mo\u017eda u modernom razdoblju na Zapadu ne postoji rije\u010d u rje\u010dniku o islamskoj religiji koja je bila tako izobli\u010dena, oklevetena, pogre\u0161no razumljena i ocrnjena kao \u0161to je to rije\u010d d\u017eih\u0101d (jih\u0101d), zahvaljuju\u0107i ne samo zapadnja\u010dkim medijima koji tragaju za demoniziraju\u0107im epitetima i stereotipima ve\u0107 jcdnako tako i onim ekstremnim muslimanima koji su ih rapidno opskrbili sa primjerima da opravdaju svoje propagiranje izobli\u010dene predod\u017ebe ovog pojma. Me\u0111utim stvari su pogor\u0161ane na temelju \u010dinjenice da je rije\u010d d\u017eih\u0101d zadobila komercijalnu dopadljivost u Evropi i Americi; stanovit broj autora, koji nastoje da privuku \u0161iru publiku i u\u010dine svoje knjige komercijalno uspje\u0161nima, uporno nastoji da koristi pojam u svojim naslovima na svaki mogu\u0107i na\u010din. Neki su \u010dak promijenili zna\u010denje d\u017eih\u0101da u to da implicira bilo kakav lokalni otpor i \u201eplemensku organizaciju dru\u0161tva\u201c (tribalizam) protiv procesa globalizacije, dok se, zapravo, u samoj islamskoj historiji, naro\u010dito tokom ranih stolje\u0107a, d\u017eih\u0101d po\u010desto vodio protiv \u201etribalizma\u201c i svih centripetalnih sila koje su ugro\u017eavale jedinstvo islamske zajednice. A da bismo objasnili autenti\u010dno zna\u010denje d\u017eih\u0101da nu\u017eno je razja\u0161njenje liste skoro svih prevaliraju\u0107ih nerazumijevanja, koja, na\u017ealost, nastavljaju da se ovjekovje\u010duju na zapadnja\u010dkim medijima i ve\u0107em dijelu zapadnja\u010dke literature koja se bavi islamom.<\/p>\n

U arapskom jeziku se pojam d\u017eih\u0101d izvodi iz korijena j-h\u00ad-d, \u0161to zna\u010di \u201eboriti se\u201c ili \u201eulo\u017eiti napor\u201c, a u kontekstu islama ova borba i nastojanje se podrazumijevaju da su na Bo\u017eijem putu. Osoba koja vr\u0161i takvu zada\u0107u naziva se mud\u017e\u0101hid (muj\u0101hid), uobi\u010dajeno prevodeno sa \u201esveti ratnik\u201c u zapadnja\u010dkim medijima, po\u0161to se d\u017eih\u0101d konvencionalno prevodi kao \u201esveti rat\u201c. Trebamo se samo prisjetiti da se, u sufijskoj kontemplaciji, stanje suzbijanja onog \u0161to onemogu\u0107uje koncentraciju du\u0161e tako\u0111er naziva muj\u0101hidah kako bismo shvatili koliko je limitiraju\u0107c takovrsno prevo\u0111enje.<\/p>\n

No, da bismo razumjeli zna\u010daj d\u017eih\u0101da u islamu i njegovoj civilizaciji, moramo prije svega jasno napravitt razliku izme\u0111u op\u0107enitog, popularnog zna\u010denja pojma i teolo\u0161kog i juridi\u010dkog smisla same rije\u010di. U prvom smislu, ona se koristi da ozna\u010di bilo kakav napor koji se smatra primjerenim, otprilike kao \u201ekri\u017earski rat\u201c u svojemu op\u0107enitom smislu u engleskom jeziku, a ne kao pojedina\u010dno ukazivanje na religijske ratove koje je zapadno kr\u0161\u0107anstvo vodilo protiv muslimana i jevreja u Palestini u medijavalnom razdoblju. Na isti na\u010din kao \u0161to u engleskom ka\u017eemo da takva i takva organizacija provodi kri\u017earski rat da iskorijeni neima\u0161tinu i bolesti, a u islamskim jezicima da ta grupa ili vladina agencija provodi d\u017eih\u0101d, recimo, grade\u0107i ku\u0107e za siroma\u0161ne. Zapravo, danas u Iranu postoji pokret i organizacija koja se naziva jih\u0101d-i s\u0101zaniagi (to jest d\u017eih\u0101d za \u201eizgradnju\u201c), \u010dija je zada\u0107a da ula\u017ee napore na izgradnji ku\u0107a za siroma\u0161ne i da provodi sli\u010dne projekte. Jednako tako, na isti na\u010din kao \u0161to su vo\u0111eni odre\u0111eni ratovi kroz zapadnja\u010dku historiju u ime i u duhu kri\u017earskog rata, ali bez blagoslova pape, koji je nare\u0111ivao srednjovjekovne kri\u017earske vojne pohode, u islamu su neki ljudi vodili bitke koje su proglasili d\u017eih\u0101dom, iako ove bitke nisu bile, tehni\u010dki govore\u0107i, jih\u0101d sukladno islamskom Zakonu, niti su odobrene od strane \u2018ulam\u0101, ili religijskih u\u010denjaka. Blago re\u010deno, Zapad ne posjeduje manje kri\u017earskog duha nego \u0161to islam posjeduje onog d\u017eih\u0101dskog, ukoliko se oba termina upotrebljavaju u svojemu popularnom smislu. Zapravo, tokom pro\u0161log milenijuma Zapad je vodio mnoge ratove u stranim zemljama kao kri\u017earske pohode iz svih mogu\u0107ih razloga \u2013 kao \u0161to su \u0161irenje kr\u0161\u0107anstva, \u201eciviliziraju\u0107e misije\u201c (la mission civilisatrice na francuskom) te \u0161irenje modernih ideologija od komunizma do kapitalizma \u2013 vi\u0161e nego \u0161to je islam vodio d\u017eih\u0101d.<\/p>\n

Me\u0111utim na isti na\u010din na koji moramo praviti jasnu razliku izme\u0111u srednjovjekovnih kri\u017earskih pohoda, koje je zapravo ispri\u010davala i vodila Crkva i ove op\u0107enite upotrebe \u201ekri\u017earskog pohoda\u201c u evropskim jezicima, jednako tako ne smijemo pobrkati op\u0107enitu dru\u0161tvenu i kulturnu upotrebu pojma d\u017eih\u0101d sa njegovim striktno teolo\u0161kim i juridi\u010dkim smislom u islamu. Iznad ove dihotomije, va\u017eno je da razmotrimo ono \u0161to d\u017eih\u0101d ozna\u010dava u islamskom kontekstu i praksama njegovih sljedbenika. Kako bismo razumjeli ovo egzaktnije i relevantnije zna\u010denje, nu\u017eno je da se vratimo korijenskom zna\u010denju pojma kao \u201enapora i borbe na Bo\u017eijem putu\u201c. Na ovoj osnovnoj razini moglo bi se kazati da cjelokupan \u017eivot, sukladno islamu, jeste d\u017eih\u0101d, jer je on borba da se \u017eivi sukladno Bo\u017eijoj Volji, da ulo\u017eimo napor da se \u010dini dobro i da se suprotstavimo zlu. Mi smo ba\u010deni u svijet u kojemu postoji nesklad i nered izvanjskog karaktera i unutar na\u0161ih du\u0161a. Da bismo uredili uravnote\u017een \u017eivot utemeljen na podlaganju Bogu i slije\u0111enju Njegovih izri\u010ditih naloga koji uklju\u010duju konstantni d\u017eih\u0101d, na isti na\u010din kao \u0161to mornar na olujnom moru treba ulagati konstantan napor da bi primjereno dr\u017eao \u010damac na vodi da se ne prevrne i da bi nastavio prema izabranom odredi\u0161tu.<\/p>\n

Ustajanje ujutro sa Imenom Bo\u017eijim na na\u0161im usnama, obavljanje namaza, \u010destito i ispravao \u017eivljenje tokom dana, ljubaznost i pa\u017eljivost prema ljudima te \u010dak \u017eivotinjama i biljkama koje nas okru\u017euju tokom dana, dobro obavljanje posla te briga o na\u0161oj porodici i svom vlastitom zdravlju i blagostanju, sve zahtijeva d\u017eih\u0101d na ovoj elementarnoj razini. Budu\u0107i da islam ne pravi razliku izme\u0111u sekularnog i religijskog podru\u010dja, cjelokupan \u017eivotni krug muslimana uklju\u010duje d\u017eih\u0101d, tako da je svaka njegova sastavnica i aspekt sa\u010dinjen da se prilagodi Bo\u017eanskim normama. D\u017eih\u0101d nije jedan od stupova islama (ark\u0101n), kao \u0161to su propisani namazi ili post. Me\u0111utim izvr\u0161avanje svih djela bogo\u0161tovlja (\u2018ib\u0101d\u0101t) svakako uklju\u010duje d\u017eih\u0101d. Klanjati redovno pet puta dnevno tokom na\u0161eg \u017eivota jama\u010dno nije mogu\u0107e bez velikog napora, ili d\u017eih\u0101da, sa na\u0161e strane, koji \u010duva bogougodnike, koji su uvijek u molitvi i u osje\u0107aju da moraju da provode d\u017eih\u0101d da bi sebe silom rastavili od molitve kako bi obavljali svakida\u0161nje poslove. Jednako tako, za obi\u010dnog vjernika je post od zore do sutona jama\u010dno d\u017eih\u0101d i on tra\u017ei veliki napor od strane ljudske volje u ime Boga. Isto je ta\u010dno za druge bogo\u0161tovne radnje, ili \u2018ib\u0101d\u0101t.<\/p>\n

Me\u0111utim d\u017eih\u0101d se tako\u0111er zahtijeva na podru\u010dju transakcija, ili mu\u2019\u0101mal\u0101t, ukoliko namjeravamo da \u017eivimo po\u0161ten i ispravan \u017eivot. Ne samo da bogo\u0161tovne radnje, koje se izravno ti\u010du na\u0161eg odnosa prema Bogu, ve\u0107 jednako tako i druga ljudska djela utje\u010du na du\u0161u te moraju biti eti\u010dki i pravedno obavljena. No, du\u0161a nije uvijek predana dobru i pravdi. Prema tome, da bismo bili \u010destiti i da bismo izvr\u0161avali svakida\u0161nje poslove u suglasnosti sa Bo\u017eanskim Zakonom i islamskim eti\u010dkim normama moramo provoditi konstantni d\u017eih\u0101d. Postoji puno obi\u010dnih ljudi u islamskom svijetu koji nastoje \u010destito \u017eivjeti pod te\u0161kim okolnostima, a koji smatraju svoj svakodnevni posao d\u017eih\u0101dom. \u010cuo sam od tolikog broja voza\u010da taksija u Perziji i arapskim zemljama kako ka\u017eu da su morali izdr\u017eavati vi\u0161e\u010dlanu porodicu i raditi \u010detrnaest sati dnevno da bi u tome uspjeli, dodaju\u0107i da je svaki dan za njih bio d\u017eih\u0101d. Uravnote\u017een \u017eivot u haoti\u010dnom svijetu i moralno uspravan \u017eivot u dru\u0161tvu u kojemu se podlije\u017ee mnogim isku\u0161enjima i participira u korupciji, jeste provo\u0111enje d\u017eih\u0101da. Tako\u0111er, poku\u0161ati prevladati neznanje i zadobiti spoznaju, od koje je najvi\u0161a vrsta spoznaja Boga, jeste glavni oblik d\u017eih\u0101da i zapravo njezin najvi\u0161i oblik. U svojemu naj\u0161irem smislu, dakle, mogli bismo kazati da je za muslimana sami \u017eivot d\u017eih\u0101d i da je mir koji tra\u017eimo rezultat uravnote\u017eenosti stvorene kroz d\u017eih\u0101d u njegovom osnovnom smislu naprezanja na Bo\u017eijem putu i borbe da se djeluje sukladno Njegovoj Volji. Poslanikov iskaz da \u201ed\u017eihad ostaje validnim sve do Sudnjeg dana\u201c mora biti razumljen u ovom univerzalnom smislu d\u017eih\u0101da koji je inherentan u op\u0107oj ljudskoj uvjetovanosti na ovom manjkavom svijetu.<\/p>\n

Iznad ovog op\u0107enitog razumijevanja d\u017eih\u0101da, koje obujmljuje sam \u017eivot, islamski autoriteti su stolje\u0107ima pravili razliku izme\u0111u manjeg i ve\u0107eg d\u017eih\u0101da na temelju poznatog Poslanikovog iskaza nakon velike Bitke na Bedru, koja je bila odsudna za tek nastalu islamsku zajednicu. Usprkos velikom zna\u010daju ove bitke, u kojoj su jo\u0161 uvijek mekanski idolopoklonici nastojali da poraze i razore novonastalu islamsku zajednicu u Medini, Poslanik, nakon \u0161to je izvojevao pobjedu je rekao: \u201eVratili smo se iz manjeg d\u017eih\u0101da u ve\u0107i d\u017eih\u0101d (akbar).\u201c Kada su ga drugovi upitali koji je ve\u0107i d\u017eih\u0101d, rekao je: \u201eTo je d\u017eih\u0101d protiv va\u0161ih strastvenih du\u0161a.\u201c<\/p>\n

Ve\u0107i, a mogli bismo tako\u0111er da ka\u017eemo najve\u0107i (u arapskom jeziku rije\u010d akbar ozna\u010dava i \u201eve\u0107i\u201c i \u201enajve\u0107i\u201c) d\u017eih\u0101d, koji je unutarnja bitka da se pro\u010disti du\u0161a od svojih manjkavosti, da se isprazni duhovna posuda od ustajale vode zaboravljivosti, nehaja, sklonosti prema zlu i da se pripremi za prihvat Bo\u017eanskog Eliksira Sje\u0107anja, Svjetlosti i Spoznaje. Najve\u0107i d\u017eih\u0101d poduzimaju samo oni duhovni ratnici koji \u017eele da prinesu kao \u017ertvu svoj ego pred Prijestoljem Jednoga. Na isti se na\u010din taj izvanjski d\u017eih\u0101d, kao bitka ili rat, ne zahtijeva od svakog muslimana, ve\u0107 jedino od onih koji su fizi\u010dki i mentalno kvalificirani, kao \u0161to se ni duhovni d\u017eih\u0101d jednako tako ne zahtijeva od svakog muslimana, ve\u0107 jedino od onih koji su duhovno i mentalno sposobni \u2013 a u isto vrijeme sa duhovnim oni de slijediti Bo\u017eiju stazu u ovom \u017eivotu, ostaju\u0107i doli\u010dnima. U svjetlu zna\u010denja al-jih\u0101d al-akbar, ili ve\u0107eg d\u017eih\u0101da, mo\u017eemo kazati da su najve\u0107i \u201eduhovni borci\u201c u islamu bogougodnici, me\u0111utim njihov instrument u bici nije ma\u010d, ve\u0107 namaz i tespih. Sufizam se op\u0107enito bavi ovim ve\u0107im d\u017eih\u0101dom, koji je sli\u010dan \u201eduhovnom ratovanju\u201c na\u0161iroko poznatom u pravoslavlju, a koji tako\u0111er spominju odre\u0111eni zapadnja\u010dki kr\u0161\u0107anski mistici te u duhovnim naporima hinduisti\u010dkih i budisti\u010dkih mudraca, u \u010dijim rije\u010dima i djelima mogu biti prona\u0111ene mnoge usporedbe.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de manjeg d\u017eih\u0101da, u smislu izvanjske borbe i bitke, zna\u010denja d\u017eih\u0101da onako kako ga zapadnja\u010dki mediji upotrebljavaju, mora se prije svega napraviti jasna razlika izme\u0111u borbe i bitke koja se odvijala u Arabiji protiv idolatrije u osvit islama i doga\u0111aja u kasnijoj islamskoj historiji. U Arabiji je idolopoklonicima dat izbor prihvatanja islama ili borbe protiv muslimana, budu\u0107i da, sukladno islamskom vjerovanju, Bog nije \u017eelio da takav krajnji oblik idolatrije pre\u017eivi. Ovo je bilo sli\u010dno argumentima koje je ponudilo kr\u0161\u0107anstvo kada je silom iskorijenilo ono \u0161to je ostalo od dekadentnih gr\u010dko-rimskih i sjevernoevropskih religija, jednom kad je zadobilo dostatnu mo\u0107. Me\u0111utim \u010dak ni u Arabiji d\u017eih\u0101d nije vo\u0111en protiv jevreja i kr\u0161\u0107ana da bi ih se prisililo da prije\u0111u na islam, niti je ova politika kasnije provo\u0111ena protiv jevreja i kr\u0161\u0107ana izvan Arabije, niti protiv zoroastrijanaca ili hindusa, kao \u0161to je to ranije prispomenuto. Tokom islamske historije neki su vladari izvr\u0161ili invaziju na nemuslimanske zemlje i \u010dak pri\u010dali o d\u017eih\u0101du, me\u0111utim rijetko da je kad izdat juridi\u010dki edikt koji je davala \u2018ulam\u0101\u2018 da su takve bitke bile d\u017eih\u0101d kako bi ljudi pre\u0161li na islam. Stajali\u0161ta zapadnja\u010dkih orijentalista i vi\u0161estoljetne kr\u0161\u0107anske polemike u pogledu ovog pitanja naprosto nisu korektne. Princip:<\/p>\n

\u201eU vjeru nema prisile\u2026\u201d<\/strong><\/em> (Kur\u2019an, 2:256),<\/p>\n

ne dopu\u0161ta d\u017eih\u0101d izvan Arabije tokom \u017eivota Poslanika kako ne bi uklju\u010dio prisilno religijsko preobra\u0107enje \u201eLjudi Knjige\u201c. Jednako tako, zabranjeno je voditi d\u017eih\u0101d protiv drugih muslimana kako bismo im naturili na\u0161a najvlastitija uvjerenja.<\/p>\n

Zapravo, \u0161i\u2019itski i ve\u0107ina sunnitskih pravnika, naro\u010dito u moderna vremena, vjeruje da je d\u017eih\u0101d legitiman samo kao odbrana (dif\u0101\u2019i) i da ne mo\u017ee biti zapo\u010det kao agresija (ibtid\u0101\u2019i). \u0160to se ti\u010de duodecimalnog \u0161i\u2019izma, stolje\u0107ima pa \u010dak i danas, svi su eminentni autoriteti ustvrdili da je d\u017eih\u0101d, izuzev u slu\u010daju odbrane, har\u0101m, ili zabranjen od strane islamskog Zakona u odsustvu ma\u2019s\u016bma, to jest, \u201enepogre\u0161ivog\u201c (ili onog ko je besprijekoran u etimolo\u0161kom smislu ovog pojma), \u0161to u \u0161i\u2019itskom kontekstu ozna\u010dava Poslanika i imame. U sunnijskom islamu, historijski su neki pravnici nare\u0111ivali d\u017eih\u0101d na odbramben na\u010din utemeljen na argumentu koji bismo mogli nazvati \u201enajbolja odbrana je napad\u201c, me\u0111utim od 1950-ih sa proglasom \u0161ejha Al-Azhara tog vremena, Mahm\u016bda Shalt\u016bta, koji je zauzimao mjesto onog \u0161to je najutjecajnija i najzna\u010dajnija religijska pozicija u sunnijskom svijetu, glavna tendencija sunnijske pozicije je bila poput one \u0161i\u2019itske. Ugledni religijski u\u010denjaci sunnijskog svijeta se sla\u017eu da je jedino dopustiv d\u017eih\u0101d onaj odbrambenog karaktera, koji je obaveza po islamsku zajednicu kao cjelinu samo kad je njezino postojanje ugro\u017eeno. Me\u0111utim ovo ne zna\u010di da bilo koja ekstremna grupa mo\u017ee provoditi nasilje pozivaju\u0107i se na potrebu odbrane islama, jer se u svakom slu\u010daju autorizacija d\u017eih\u0101da zahtijeva od strane poglavara islamske dr\u017eave i autoritativnih religijskih u\u010denjaka, \u2018ulam\u0101\u2018. Kur\u2019anski ajet:<\/p>\n

\u201eI borite se na Allahovom putu protiv onih koji se protiv vas bore, ali vi boj ne zapo\u010dinjite! Allah ne voli one koji zapo\u010dinju boj!\u201c <\/strong>(Kur\u2019an, 2:190),<\/p>\n

priskrbio je kur\u2019ansku osnovu i princip za prosu\u0111ivanje i legitimitet d\u017eih\u0101da. Moramo se prisjetiti da su, tokom proteklih stotinu i pedeset godina, svi oni koji su se borili protiv stranih zavojeva\u010da ili okupatora, bilo da su bili u Zapadnoj Africi, Al\u017eiru, Bosni, Kosovu, Palestini, Ka\u0161miru, ili Filipinima, a koji su govorili o d\u017eih\u0101du, radili tako u odbrambenom smislu. Tamo nije bilo muslimanskog d\u017eih\u0101da u nemuslimanskim zemljama. Oni koji provode teror na Zapadu, ili bilo kamo drugdje u ime d\u017eih\u0101da, ocrnjuju izvorni sveti termin, a njihovi napori ne\u0107e biti prihva\u0107eni od strane ustanovljene i glavne struje religijskih autoriteta kao d\u017eih\u0101d u juridi\u010dkom i teolo\u0161kom smislu ovog pojma. Deklaracije \u0161ejha Al-Azhara, najautoritativnijeg glasa u sunnijskom islamu, koji osu\u0111uje u nepokolebljivim terminima teroristi\u010dke napade od 11. septembra 2001. godine u Americi, jasan je primjer.<\/p>\n

Ovo nas prirodno vodi va\u017enom pitanju o tome ko mo\u017ee proglasiti d\u017eih\u0101d. Prema klasi\u010dnoj sunnijskoj teoriji koja se temelji na postojanju islamske dr\u017eave, suveren je bio taj koji je u konsultacijama sa religijskim u\u010denjacima (\u2018ulam\u0101\u2018) mogao objaviti d\u017eih\u0101d u juridi\u010dkom i teolo\u0161kom smislu. A bez postojanja autenti\u010dne islamske dr\u017eave, to su vode\u0107i religijski autoriteti, \u2018ulam\u0101 , a jo\u0161 preciznije muftije, koji posjeduju takvu prerogativu. Iako svaki musliman stoji izravno pred Bogom, a u islamu ne postoji sve\u0107enstvo, niko ne mo\u017ee jednostavno proglasiti d\u017eih\u0101d na temelju toga \u0161to je nominalno musliman i \u0161to posjeduje neku politi\u010dku ili vojnu mo\u0107. Razlika izme\u0111u progla\u0161enja d\u017eih\u0101da u islamskom smislu i svakodnevnog progla\u0161enja od strane razli\u010ditih ekstremisti\u010dkih grupacija tu i tamo je kao razlika izme\u0111u objave o kri\u017earskom ratu protiv ovog ili onog zla od strane zapadnja\u010dkih politi\u010dkih ili dru\u0161tvenih lidera i progla\u0161enja kri\u017earskog rata od strane pape Urbana II, 1095. godine.<\/p>\n

Kada se d\u017eih\u0101d vodi legitimno, on ne smije biti utemeljen na gnjevu i mr\u017enji koji \u0107e nas zaslijepiti da budemo pravedni. Kur\u2019an upozorava muslimane nepokolebljivim terminima kada ka\u017ee:<\/p>\n

\u201e\u2026Neka vas mr\u017enja koju osje\u0107ate prema nekom narodu ne navede pa da nepravedni budete\u2026\u201d<\/strong><\/em> (Kur\u2019an, 5:8)<\/p>\n

Tugovanje se mo\u017ee preokrenuti u gnjev i mr\u017enja, ali ovo ne mo\u017ee biti osnova slijepe osvete. D\u017eih\u0101d se ne mo\u017ee voditi protiv nevinih, a \u010dak i neprijatelj mora biti tretiran pravedno i isto tako susretljivo. Trebali bismo razmi\u0161ljati u smislu kur\u2019anskog ajeta:<\/p>\n

\u201e\u2026Ti na zlo dobrim uzvrati, pa \u0107e onaj \u0161to je neprijateljstvo izme\u0111u njega i tebe odjednom tebi prijatelj prisni postati!\u201c<\/strong><\/em> (Kur\u2019an, 41:34)<\/p>\n

A iznad svega d\u017eih\u0101d mora biti vo\u0111en za istinu i samo istinu, a ne na osnovu gnjeva, mr\u017enje ili osvete. Tradicionalno je \u010dak i izvanjski d\u017eih\u0101d bio zdru\u017een u muslimanskim umovima sa velikodu\u0161no\u0161\u0107u, plemenito\u0161\u0107u te objektivno\u0161\u0107u, svim vrlinama koje su povezane sa vite\u0161tvom.<\/p>\n

Pripovijest u Knjizi I Rumijeve Mesnevije o \u2018Aliju ibn Abi T\u0101libu, princu koji vodi d\u017eih\u0101d samo za Boga, jeste samo otkrovenje u pogledu islamskog razumijevanja d\u017eih\u0101da. U bici jedan po jedan sa velikim islamskim neprijateljem koji je bio sposoban ratnik, \u2018Ali je smogao snage da svlada svog protivnika i da ga baci na zemlju. Kao posljednji \u010din mr\u017enje neprijateljski ratnik je pljunuo \u2018Alija u lice, nakon \u010dega je \u2018Ali odmah ustao sa neprijateljevih grudi i stavio u korice svoj ma\u010d. Ratnik je bio iznena\u0111en i upitao je \u2018Alija za\u0161to je to u\u010dinio. \u2018Ali je odgovorio da se borio za Istinu (al-Haqq), ali da je \u010dim je bio pljunut u lice postao srdit; uvidjev\u0161i ovo, odustao je od borbe, jer nije \u017eelio da se bori na temelju osobnog bijesa i gnjeva. Kao \u0161to R\u016bmi ovo opisuje:<\/p>\n

On je pljunuo na \u2018Alijevo lice<\/em><\/p>\n

Ponos svakog poslanika i bogougodnika\u2026<\/em><\/p>\n

A \u201aAli je odgovorio,<\/em><\/p>\n

Rekav\u0161i: \u201eUpotrebljavao sam ma\u010d u ime Istine,<\/em><\/p>\n

Ja sam sluga Istine, kojim ne komanduje moje tijelo.<\/em><\/p>\n

Ja sam lav Istine, a ne lav strasti,<\/em><\/p>\n

Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.\u201c<\/em><\/p>\n

\u010cin ovog prototipa svih autenti\u010dnih islamskih mud\u017e\u0101hida (muj\u0101hid\u016bn), koji je preokrenuo srce u njegovom neprijatelju, treba da poslu\u017ei kao korisna ispravka za, prvo, one koji u islama provode akcije utemeljene na gnjevu, ali ih nazivaju d\u017eih\u0101dom i, drugo, one na Zapadu koji nastavljaju da govore o svetom ili sakralnom gnjevu me\u0111u muslimanima, koji na temelju pravde nastoje da za\u0161tite svoj dom i religiju. Kad pogledamo iznad sada\u0161njih odstupanja tzv. d\u017eih\u0101da koji provode odre\u0111eni ekstremisti prema dugoj historiji islama, vidje\u0107emo brojne primjere vite\u0161ke vrste dokazane primjerima u njegovom najvi\u0161em obliku pomo\u0107u \u2018Alija, u takvim ratnicima herojima kao \u0161to je Saladin, \u010dije je vite\u0161tvo bilo poslovi\u010dno \u010dak me\u0111u njegovim zapadnja\u010dkim neprijateljima te u vremenski bli\u017eim likovima kao \u0161to su: Amir \u2018Abd al-Q\u0101dir, \u2018Abd al-Karim i \u2018Umar al-Mukht\u0101r u Sjevernoj Africi; Imam Shamil u Kavkaziji; Brelvis u sjeverozapadnoj indijskoj provinciji; te Ahmad Sh\u0101h Mas\u2019\u016bd, koji je u\u010destvovao u afganistanskom ratu protiv Sovjetskog saveza i koji je ubijen ne\u0161to prije tragi\u010dnih doga\u0111aja od 11. septembra 2001. Sve takve figure nisu bile samo pobo\u017ene i hrabre ve\u0107 su bile povezane sa unutarnjom dimenzijom islama, a neki su bili bogougodnici. Nijedna nije bila proizvod uske, doslovne i ekskluzivisti\u010dke interpretacije svoje vjere,<\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

UVJETI POD KOJIMA RAT MO\u017dE BITI VO\u0110EN<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Nisu svi ratovi d\u017eih\u0101d, a islam je tako\u0111er oglasio odre\u0111ene regulative za sukobe op\u0107enito. Prije svega, rat mo\u017ee biti u samoodbrani i muslimani ne bi trebali da poti\u010du ratove, kao \u0161to ajet pokazuje:<\/p>\n

\u201eI borite se na Allahovu putu protiv onih koji se protiv vas bore, ali vi boj ne zapo\u010dinjite! Allah ne voli one koji zapo\u010dinju boj.\u201d<\/strong><\/em> (Kur\u2019an, 2:190)<\/p>\n

Ako, poput Biblije, Kur\u2019an doista govori o borbi protiv na\u0161ih neprijatelja, onda se moramo prisjetiti da je islam nastao u ozra\u010dju u kojemu su bili konstantni ratovi izme\u0111u razli\u010ditih plemena. Ipak, nakon nare\u0111enja muslimanima da se bore protiv svojih neprijatelja, Kur\u2019an dodaje:<\/p>\n

\u201e\u2026osim onih koji uto\u010di\u0161te na\u0111u kod naroda koji s vama ugovor ima, ili onih koji vam do\u0111u a kojima je te\u0161ko da se protiv vas bore\u2026 A ako vas takvi ostave na miru, i protiv vas se ne bore, i mir vam ponude, tada ni vama Allah ne daje nikakva prava da njih bijete.\u201d<\/strong><\/em> (Kur\u2019an, 4:90)<\/p>\n

Rat mo\u017ee biti vo\u0111en da bi se izbjeglo proganjanje i ugnjetavanje, ili da bi se sa\u010duvale religijske vrijednosti i za\u0161titili slabi od tla\u010denja. Kur\u2019an uistinu spominje biblijsko \u201eoko za oko\u201c, ali preporu\u010da odustajanje od osvete i davanje milostinje, kao u ajetu:<\/p>\n

\u201e\u2026A ko od odmazde odustane, to \u0107e mu biti od grijeha iskupljenje!\u201d<\/strong><\/em> (Kur\u2019an, 5:45)<\/p>\n

Tako\u0111er, rat ne bi trebao trajati neodre\u0111eno dugo; \u010dim neprijatelj moli za mir, neprijateljstvo mora biti dokon\u010dano:<\/p>\n

\u201eA ako oni prestanu, pa i Allah doista pra\u0161ta i samilostan je.\u201d<\/strong><\/em> (Kur\u2019an, 2:192)<\/p>\n

Od najve\u0107eg je zna\u010daja izri\u010dita naredba da se nevin ljudski \u017eivot ne smije oduzeti u bilo kojemu ratnom stanju, jer Kur\u2019an ka\u017ee:<\/p>\n

\u201e\u2026Ko ubije nekoga koji ubio nije, ili koji na Zemlji nered \u010dinio nije, kao da je ljude poubijao sve\u2026\u201d<\/strong><\/em> (Kur\u2019an, 5:32)<\/p>\n

Poslanik je izri\u010dito zabranio napadanje \u017eena i djece te \u010dak ubijanje \u017eivotinja ili uni\u0161tavanje \u0161uma tokom rata. Njegov vlastiti velikodu\u0161ni odnos prema njegovom najlju\u0107em neprijatelju po zauzimanju Meke ostao je najkonkretniji primjer koji treba biti slije\u0111en. Jednako tako, muslimani se do danas sje\u0107aju da se nakon zauzimanja Jerusalema Omer velikodu\u0161no i pravedno odnosio prema odre\u0111enim kr\u0161\u0107anskim mjestima bogo\u0161tovlja. Bespotrebno je da ka\u017eemo, no nisu ni svi muslimani slijedili ove naloge tokom islamske historije i\u0161ta vi\u0161e nego \u0161to su jevreji, kr\u0161\u0107ani, hindusi ili budisti slijedili upute svojih religija. Me\u0111utim su\u0161tinsko je ovdje ne samo za zapadnja\u010dke promatra\u010de ve\u0107 tako\u0111er za mnoge muslimane koji su, izgubiv\u0161i nadu, pali u o\u010daj i \u010dine beznadna djela da se sjete kakva su u\u010denja islama kao religije u pogledu ovih pitanja. U pogledu onog \u0161to je narav ljudskog bi\u0107a nije te\u0161ko prona\u0107i razloge za\u0161to svi muslimani nisu slijedili u\u010denja svoje religije u pogledu pitanja rata. Ono \u0161to je zna\u010dajno jeste stupanj do kojeg su tokom stolje\u0107a mnoge vrijednosti ovog duhovnog vite\u0161tva bile slije\u0111ene, \u0161to je stolje\u0107ima potvr\u0111ivano \u010dak i od zapadnja\u010dkih zavojeva\u010da, od srednjovjekovnih vitezova do francuskih oficira u Al\u017eiru.<\/p>\n

Danas je stvoren novi izazov pomo\u0107u sposobnosti iznala\u017eenja novih na\u010dina i metoda ratovanja, odnosno izuma oru\u017eja masovnog uni\u0161tenja koje uzrokuje tzv. kolateralnu \u0161tetu nad kojom nemamo kontrolu, bombi koje ne mogu praviti razliku izme\u0111u boraca i \u017eena i djece. Me\u0111utim islamska civilizacija nije izumila ove monstruozne tehnologije, niti \u010dak ideju totalnog rata koja uklju\u010duje cjelokupne civilne populacije, ali se suo\u010dava sa njihovom zbiljno\u0161\u0107u na terenu i, mogli bismo dodati, u zraku i na moru. Ova situacija stvara dodatni izazov golemih razmjera za muslimane, kao \u0161to ga \u010dini za one kr\u0161\u0107ane na Zapadu koji nastoje da \u017eive sukladno Kristovim u\u010denjima te \u010dak i za mnoge sekularne humaniste. Poglavito u takvom trenutku ljudske historije muslimani se pozivaju da budu najpa\u017eljiviji u odbrani onog \u0161to ih je njihova religija podu\u010dila o d\u017eih\u0101du i regulativama koje je objavila za svaki oblik ratovanja. \u0160tovi\u0161e, bilo koji musliman koji posjeduje osje\u0107aj odgovornosti pred Bogom mora biti naro\u010dito pa\u017eljiv kada \u010dini djelo izri\u010dito u ime islama u svijetu u kojemu su nehumana te ispodljudska oru\u0111a za borbu u rukama mo\u0107nika koji dominiraju globalnom scenom. lako ne\u010dija odbrana, ne\u010dija domovina te ne\u010dija religija i nadvladavanje ugnjetavanja ostaju religijskim obavezama, regulative ratovanja, naro\u010dito za\u0161tita nevinih, to jest nenapadanje nenaoru\u017eanih i pravedno postupanje sa neprijateljem, tako\u0111er ostaje sastavnim dijelom religije koji joj je zapravo su\u0161tinski; oni ne mogu biti odba\u010deni ustranu uz ispriku da neko reagira na neda\u0107u ili nepravdu. Ako neko \u010dini takvo \u0161to, on ne mo\u017ee nadalje govoriti ili djelovati u ime islama i on je zapravo u opasnosti oskvrnu\u0107a religije vi\u0161e nego \u0161to bi to njezini neprijatelji ikada mogli u\u010diniti.<\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

MU\u010cENI\u0160TVO<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Kao rezultat suicidnih bomba\u0161kih napada i ra\u0161irene upotrebe pojma \u201emu\u010denik\u201c ovih godina u razli\u010ditim islamskim zemljama, mnogi su se ljudi na Zapadu okrenuli pitanju mu\u010deni\u0161tva u islamu, a neki su ga opisivali na najpejorativniji na\u010din kao predmet izrugivanja. Prije svega, mu\u010deni\u0161tvo postoji u svakoj religiji. Drugo, kr\u0161\u0107anstvo se napose oslanja na mu\u010deni\u0161tvo i slavi svoje mu\u010denike kao svece mnogo vi\u0161e nego \u0161to to islam \u010dini, naro\u010dito islam u svojemu sunnijskom obliku. Otuda je napose \u010dudno vidjeti neke promatra\u010de na Zapadu da govore o mu\u010deni\u0161tvu kao da je to bio naro\u010dit, isklju\u010divo islamski koncept. Kur\u2019an ka\u017ee:<\/p>\n

\u201eNe smatraj nikako mrtvima one koji su na Allahovom putu poginuli! Oni su i kod Gospodara svoga opskrbljeni.\u201d<\/strong><\/em> (Kur\u2019an, 3:169), i<\/p>\n

\u201ei radovat \u0107e se Allahovoj blagodati i obilju! A Allah ne da, doista, da ostane pusta nagrada vjernika!\u201d<\/strong><\/em> (Kur\u2019an, 3:171)<\/p>\n

Prema tome, kao \u0161to kr\u0161\u0107anski mu\u010denici ulaze u raj, muslimanski su mu\u010denici tako\u0111er blagoslovljeni i dopu\u0161teno im je da u\u0111u u rajska stanja. I za jedne i za druge, mu\u010deni\u0161tvo je pobjeda nad smr\u0107u, a muslimanski mu\u010denici sudjeluju sa kr\u0161\u0107anima u tra\u017eenju u trenutku njihove kona\u010dne pobjede: \u201eO smrti, gdje je tvoja \u017eaoka? O smrti, gdje je tvoja pobjeda?\u201c (1 Korin\u0107anima. 15:55).<\/p>\n

Ko je mu\u010denik? U kr\u0161\u0107anstvu, barem katoli\u010dkom kr\u0161\u0107anstvu, ovo pitanje je Crkva rje\u0161avala stolje\u0107ima, me\u0111utim u islamu ne postoji zvani\u010dno poglavarstvo koje bi eklezijasti\u010dki odlu\u010dilo ko je mu\u010denik. U duodecimalnom \u0161i\u2019izmu mu\u010deni\u0161tvo igra va\u017eniju ulogu od one u sunnizmu. Svi su imami, izuzev dvanaestog (koji je prema \u0161i\u2019izmu jo\u0161 uvijek \u017eiv, iako skriven) smaknuti kao mu\u010denici, a mu\u010deni\u0161tvo tre\u0107eg imama, Husayna ibn \u201aAlija, koji se naziva Sayyid al-shuhad\u0101\u2018, ili Zapovjednik mu\u010denika, napose je va\u017ena u \u0161i\u2019itskoj pobo\u017enosti. \u0160i\u2019itska zajednica je tako\u0111er priznala odre\u0111en broj drugih mu\u010denika koji su jama\u010dno ubijeni iz religijskih razloga. Jednako tako, u sunnijskom islamu stolje\u0107ima je odre\u0111enom broju osoba davan naziv mu\u010denika od strane islamske zajednice (al-ummah), koja je krajnji arbitar u pogledu ovog pitanja u sunnijskom islamu. Ponekad je pojam \u201emu\u010denika\u201c tako\u0111er kori\u0161ten vi\u0161e politi\u010dki za one koji su ubijeni u religijsko-politi\u010dkom sukobu \u010dak unutar islamskog svijeta i od strane drugih muslimana.<\/p>\n

Pojam za mu\u010dnika u arapskom jeziku je shahid, koji je povezan sa pojmom za najvi\u0161e islamsko svjedo\u010denje (sh\u0101h\u0101dah) s obzirom na Bo\u017eansko Jedinstvo. Nadalje, istinski je znakovito to da je rije\u010d sh\u0101hid tako\u0111er povezana sa rije\u010dju koja ozna\u010dava svjedoka, ba\u0161 kao i gr\u010dka rije\u010d martos, iz koje se izvodi rije\u010d \u201emu\u010denik\u201c. \u010cak i sama rije\u010d \u201emu\u010denik\u201c prema tome posjeduje isto korijensko zna\u010denje u kr\u0161\u010danstvu i islamu. \u0160tovi\u0161e, u obje su tradicije po\u010desto kori\u0161teni isti simboli da opi\u0161u mu\u010denika.<\/p>\n

U \u0161i\u2019izmu se na mu\u010denika ukazuje kao na lampu koja sama sagorijeva, ali koja osvjetljava svijet oko sebe; najpoznatiji engleski katoli\u010dki mu\u010denik Thomas Becket je tako\u0111er nazvan \u201esjajnom svije\u0107om na Bo\u017eijem svije\u0107njaku\u201c. U istinski duhovnom smislu, sh\u0101hid je osoba koja je ro\u0111ena da svjedo\u010di cjelokupnim svojim bi\u0107em Bo\u017eije Jedinstvo. On ili ona su \u017ertvovali svoj vlastiti \u017eivot u ime Boga, \u017ertva koja je istinski u\u010dinjena u ime Boga, a ne zbog bilo kojeg svjetovnog uzroka. Takvi ljudi odlaze u raj zbog toga \u0161to su podarili svoj \u017eivot u potpunoj iskrenosti prema Bogu. U ovom kontekstu va\u017eno je da se sjetimo Poslanikovog hadisa: \u201eTinta u\u010denjaka je dragocjenija od krvi mu\u010denika\u201c, koji zna\u010di da iako je mu\u010deni\u0161tvo toliko uzvi\u0161eno stanje, unutarnji d\u017eih\u0101d koji vodi spoznaji Boga i Njegove objave (otuda tinta u\u010denjaka) ima ve\u0107u vrijednost.<\/p>\n

Me\u0111utim mo\u017ee li osoba postati mu\u010denikom time \u0161to po\u010dini samoubistvo? Samo samoubistvo (suicid) je zabranjeno prema islamskom Zakonu, i oni koji ga po\u010dine su osu\u0111eni na paklene muke, budu\u0107i da su sami donijeli odluku koja pripada Bogu. \u017divot mo\u017ee okon\u010dati samo Podaritelj \u017eivota. Me\u0111utim suicid kao o\u010dajni\u010dki \u010din da se nadvlada ugnjetavanje, ili da se odbrani samog sebe, zapravo sam sebe posvuda manifestira na margini ljudske egzistencije. Mnogi hrabri ameri\u010dki vojnici su sami sebe bacali na bombe, \u0161to je akt suicida, kako bi spasili druge i svi znamo za japanske kamikaze tokom Drugog svjetskog rata. Naro\u010dito izrazit slu\u010daj se spominje u Bibliji: Samson je po\u010dinio suicid ru\u0161e\u010di dagonski hram ne samo na sebe ve\u0107 i na hiljade Filistejaca, uklju\u010duju\u010di \u017eene i djecu, jer je njegov narod bio potla\u010den od strane ovih Filistejaca. Neki jevreji ga smatraju herojem, a neki poslanikom, dok, \u0161to je dovoljno interesantno, muslimani ga ne smatraju jednim od jevrejskih poslanika.<\/p>\n

Za muslimane ovo jako problemati\u010dno pitanje i sa moralne i sa religijske podloge ti\u010de se onih koji \u017eive pod u\u017easnim ugnjetavanjem i u stanju o\u010daja i koji ne posjeduju drugog na\u010dina odbrane izuzev svojih tijela. \u010cak i u takvim slu\u010dajevima moramo se pridr\u017eavati islamskih izri\u010ditih naloga da ne mo\u017eemo ubijati nevine ljude \u010dak ni u ratu. \u0160to se ti\u010de kori\u0161tenja na\u0161eg tijela kao oru\u017eja protiv boraca, ovo je pitanje o kojem se \u017earko raspravlja me\u0111u ekspertima islamskog prava u dana\u0161njem islamskom svijetu. Ve\u0107ina vjeruje da akt koji je o\u010dit suicid mora biti izbjegnut, dok neki vjeruju da je to dopustivo kao samoodbrana, ili kao za\u0161tita ne\u010dijeg naroda ukoliko ovo ne uklju\u010duje nevine \u017ertve. Velika tragedija je postojanje situacije u kojoj mladi ljudi padaju u takvo stanje o\u010daja da se javiia \u010dak i pitanje suicida. Ovdje iznova, kao i sa totalnim ratom, sam fenomen, koji postoji me\u0111u \u201eindijskim tigrovima\u201c na \u0160ri Lanci, u slu\u010daju osobe koja je ubila Rajiva Gandhija, te me\u0111u Palestincima i drugima, jedan je od plodova moderne tehnologije koja omogu\u0107uje ono \u0161to nazivamo terorizmom, ali o kojoj je tek nekolicina voljna govoriti.<\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

USTANOVITI PRAVDU I MIR<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

U zaklju\u010dku se moramo prisjetiti da nema mira bez pravde, a da pravda implicira konstantnu borbu da se ustanovi ravnote\u017ea u svijetu, iznutra i izvana, u kojemu sile i tenzije prijete haosom i neredom u svim vremenima. Muslimanska obaveza je da nastojimo ustanoviti mir i pravdu unutra, a da na temelju Bo\u017eanskih izri\u010ditih naloga ustanovimo pravdu u svijetu kroz ulaganje napora, ili d\u017eih\u0101d, koji mora izbje\u0107i izvanjski rat i konfrontaciju, izuzev kada je to apsolutno nu\u017eno i u odbrani. Me\u0111utim, \u010dak i u ratu, regulativama koje je postavila religija mora biti udovoljeno. Danas \u017eivimo u svijetu ispunjenom sukobom sa mo\u0107nim ekonomskim, politi\u010dkim i kulturnim ratovima, koji povremeno tako\u0111er prerastu u vojnu konfrontaciju. U takvoj situaciji muslimani moraju biti oprezni, ali jednako tako tra\u017eitelji mira. Neki su kazali da islam pokazuje borbeniji duh od ostalih religija. Me\u0111utim sve su religije \u010duvari svetog, i islam, koji je do\u0161ao na kraju sada\u0161njeg ljudskog kruga, posjeduje napose va\u017enu ulogu u provo\u0111enju ove du\u017enosti. Prema tome, kad god je sveto napadnuto i ugro\u017eeno silama desakralizacije i nihilizma, islam je predestiniran da poka\u017ee naro\u010dito borben duh kako bi odgovorio na ovaj izazov. Me\u0111utim ovaj odgovor ne smije biti na ra\u010dun uni\u0161tavanja svete poruke samog islama, koja je utemeljena na miru i podvrgavanju Bo\u017eijoj volji. Prema tome, muslimani se moraju boriti da sa\u010duvaju sveto i da brane pravdu, ali ne pomo\u0107u podlijeganja na\u010dinima koji su kontradiktorni i koji, zapravo, uni\u0161tavaju samo zbiljnost ne samo islama ve\u0107 i religije kao takve. Muslimani moraju tra\u017eiti pravdu, ali sa ponizno\u0161\u0107u i milosr\u0111em, a ne u samopo\u0161tenju, uvijek svjesni da apsolutna pravda pripada samo Bogu i da je jedno od temeljnih zna\u010denja \u0161eh\u0101deta (shah\u0101dah): \u201eNe postoji pravda izuzev Bo\u017eije pravde.\u201c<\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

\u00a0(Poglavlje iz knjige: \u201eSRCE ISLAMA, trajne vrijednosti za \u010dovje\u010danstvo\u201c<\/em> autora prof.dr. Seyyida Hosseina Nasra, Izdava\u010d: El-Kalem, Sarajevo, 2002. g.\/1423. h.g.)<\/em><\/p>\n

\u00a0<\/em><\/p>\n

ODABRAO I PRIREDIO: Hazim Junuzovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

MIR I PITANJE RATA \u00a0 \u00a0\u201dO vjernici! Odlu\u010dni za Allahovu istinu budite, i pravedno svjedo\u010dite!\u201d (Kur\u2019an, 5:8) \u201eA ako im bude\u0161 sudio, sudi im po pravdi , Allah doista pravedne voli!\u201d (Kur\u2019an, 5:42) \u201eHo\u0107ete li da vas obavijestim o djelu koje je bolje od posta, milostinje i namaza? Pravite mir jedni me\u0111u drugima: neprijateljstvo i zlonamjernost iskidaju nebeske nagrade iz korijena.\u201c (Poslanikov hadis) \u201eSvjedo\u010dim da je On Pravedan i da su Njegova djela ispravna.\u201c (\u201aAli Ibn Abi Talib, Nahj al-balaghah) \u00a0 UNUTARNJI LJUDSKI OSJE\u0106AJ PRAVDE I POTRAGA ZA PRAVDOM \u00a0 Poput osje\u0107aja mira i nostalgije za mirom, osje\u0107aj pravde i potraga za njezinom realizacijom \u010dini se da je bila oblikovana u samoj supstanci iz koje je \u010dovje\u010danstvo stvoreno. Nije va\u017eno kako je dvosmisleno i nejasno filozofsko, teolo\u0161ko te \u010dak pravno zna\u010denje pravde koje mo\u017ee biti u na\u0161em razumu, na\u0161e du\u0161e posjeduju u svojoj dubini osje\u0107aj pravde koji svijetli unutar na\u0161e savjesti, a vatra plamti u nama nukaju\u0107i nas da \u017eivimo pravedno, da krojimo pravdu te da \u0161titimo ono \u0161to zapa\u017eamo da je ispravno. Poslanici, apostoli i mudraci \u2013 od jevrejskih poslanika, Zoroastera i Konfu\u010dija preko Sokrata, Platona i Aristotela do Krista, Poslanika islama te nebrojeno mnogo kasnijih religijskih mislitelja, uklju\u010duju\u0107i […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":314,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[16],"tags":[],"class_list":["post-312","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-ostalo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/wp1437\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/312","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/wp1437\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/wp1437\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/wp1437\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/wp1437\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=312"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/wp1437\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/312\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":317,"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/wp1437\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/312\/revisions\/317"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/wp1437\/wp-json\/wp\/v2\/media\/314"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/wp1437\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=312"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/wp1437\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=312"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/wp1437\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=312"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}