U srijedu 11. jula 2001. godine, na dan kada je postavljen kamen temeljac za spomenik \u017ertvama genocida u Srebrenici, nekih pedesetak kilometara dalje, u Vlasenici, po\u010dinjeno je grozomorno ubistvo.Maloljetna Meliha Duri\u0107 (16) ubijena je jednim hicem \u2013 pogotkom u vrat. Bio je to prvi put da se Meliha vratila ku\u0107i od maja 1992, kada je kao sedmogodi\u0161njakinja, u naru\u010dju svoje majke, protjerana iz svoje Vlasenice.\u201cMama, oti\u0161la sam sa babom u Vlasenicu, Meliha.\u201d Ovo je bila njena posljednja poruka ostavljena majci, napisana u \u017eurbi \u2013 kreonom, jer joj valjda ni\u0161ta drugo nije bilo pri ruci \u2013 u plavoj tankoj svesci koja je le\u017eala pored telefona. Mogla je napisati i da je oti\u0161la u grad, u kupovinu, u njenom tonu ne bi bilo ni\u0161ta razli\u010dito, bila bi to i dalje dje\u010dija, bezbri\u017ena, neoprezna i poruka puna \u017eivota.Tu groznu no\u0107 je, pod prigu\u0161enim televizijskim svjetlom, Meliha je sa ocem \u010dekala posljednje vijesti sjede\u0107i na kau\u010du, le\u0111ima okrenuta prozoru: petnaest minuta prije jedanaest sati prozorsko staklo je ciknulo, \u010duo se samo jedan hitac. Melihin trogodi\u0161nji brat je zavri\u0161tao, dok su ostali uku\u0107ani tra\u017eili zaklon u sobi, uglavnom padaju\u0107i na pod. Ona je samo klonula, ne mi\u010du\u0107i se. Nije ni\u0161ta uspjela re\u0107i, blijedo je gledala, dok je krv kuljala. Melihi je metak pro\u0161ao kroz vrat.U\u010denica prvog razreda Srednje ugostiteljske \u0161kole u Kladnju, nimalo druga\u010dija od svojih vr\u0161njaka, koji su obrazovanje stjecali na skra\u0107enim \u010dasovima, odrastali uz zvi\u017eduke granata, u\u010dili uz svjetlost svije\u0107e u skloni\u0161tu, upoznali \u017eivot u kolektivnom smje\u0161taju, rano nau\u010dili \u0161ta zna\u010di \u010detnik i usta\u0161a. Znate li ko je Meliha Duri\u0107? \u017drtva: imovinskih propisa, me\u0111unarodne birokracije, Aneksa 7, spontanog povratka, manjinskih povrataka, donatorske pomo\u0107i, multietni\u010dke policije, cjelovite BiH sa dva multi(\u010d)etni\u010dka entiteta, \u201cstabilizacije\u201d u regionu, (\u010d)etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja, \u201ckonstitutivnosti\u201d, prava manjina, ubice ili bolje re\u010deno bezdu\u0161ne kukavice koji je iz dvori\u0161ta ku\u0107e naciljao njen obris u prozoru i pritisnuo obara\u010d. Jo\u0161 jedna smrt, koju nijemo gledamo, kao \u0161to gledamo stotine hiljada smrti koje nisu promijenile na\u0161e nojevsko pona\u0161anje tokom posljednje dvije decenije.Napomenimo da su osumnji\u010deni za njeno ubistvo Golijan Vlastimir i An\u0111elko Mirovi\u0107 koji je 2 mjeseca ranije u istoj ku\u0107i poku\u0161ao da ubije Mehu Julard\u017eiju. Dobro zapamtimo ova imena, i po\u017eelimo njenom ubici da nema mirne no\u0107i i dana do kraja svog bijednog \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
antidayton.com<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
U srijedu 11. jula 2001. godine, na dan kada je postavljen kamen temeljac za spomenik \u017ertvama genocida u Srebrenici, nekih pedesetak kilometara dalje, u Vlasenici, po\u010dinjeno je grozomorno ubistvo.Maloljetna Meliha Duri\u0107 (16) ubijena je jednim hicem \u2013 pogotkom u vrat. Bio je to prvi put da se Meliha vratila ku\u0107i od maja 1992, kada je kao sedmogodi\u0161njakinja, u naru\u010dju svoje majke, protjerana iz svoje Vlasenice.\u201cMama, oti\u0161la sam sa babom u Vlasenicu, Meliha.\u201d Ovo je bila njena posljednja poruka ostavljena majci, napisana u \u017eurbi \u2013 kreonom, jer joj valjda ni\u0161ta drugo nije bilo pri ruci \u2013 u plavoj tankoj svesci koja je le\u017eala pored telefona. Mogla je napisati i da je oti\u0161la u grad, u kupovinu, u njenom tonu ne bi bilo ni\u0161ta razli\u010dito, bila bi to i dalje dje\u010dija, bezbri\u017ena, neoprezna i poruka puna \u017eivota.Tu groznu no\u0107 je, pod prigu\u0161enim televizijskim svjetlom, Meliha je sa ocem \u010dekala posljednje vijesti sjede\u0107i na kau\u010du, le\u0111ima okrenuta prozoru: petnaest minuta prije jedanaest sati prozorsko staklo je ciknulo, \u010duo se samo jedan hitac. Melihin trogodi\u0161nji brat je zavri\u0161tao, dok su ostali uku\u0107ani tra\u017eili zaklon u sobi, uglavnom padaju\u0107i na pod. Ona je samo klonula, ne mi\u010du\u0107i se. Nije ni\u0161ta uspjela re\u0107i, blijedo je gledala, […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1733,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[16,4],"tags":[],"class_list":["post-1730","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-ostalo","category-main"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/wp1437\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1730","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/wp1437\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/wp1437\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/wp1437\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/wp1437\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1730"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/wp1437\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1730\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1734,"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/wp1437\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1730\/revisions\/1734"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/wp1437\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1733"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/wp1437\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1730"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/wp1437\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1730"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/wp1437\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1730"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}