{"id":1726,"date":"2024-07-10T11:50:00","date_gmt":"2024-07-10T09:50:00","guid":{"rendered":"https:\/\/bosnjaci.org\/wp1437\/?p=1726"},"modified":"2024-07-11T03:06:34","modified_gmt":"2024-07-11T01:06:34","slug":"1726-2","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/bosnjaci.org\/wp1437\/1726-2\/","title":{"rendered":"Srebrenica \u2013 krvava epizoda na\u0161e domovine"},"content":{"rendered":"\n

<\/a> <\/a><\/a><\/a><\/p>\n\n\n\n

Jedanaesti je juli. Sunce grije, pe\u010de, spu\u0161ta svoje vrele zrake na ovaj dunjaluk, a dolje daleko na ovom komadi\u0107u zemlje bosanske kao da se odvijaju scene iz d\u017eehennema. Pla\u010d , jauci, vriska male djece, pucnji, psovke. Mu\u0161karci, \u017eene i djeca se skupljaju, tr\u010de. \u017dene nose malu djecu u naru\u010dju. Oni \u0161to mogu hodati tr\u010de za majkom dr\u017ee\u0107i se za njene dimije. Znoj lije, kipti, \u017ee\u0111 uhvatila. Poneko nosi zave\u017eljaj\u010di\u0107 sa ono malo stvari \u0161to je ponio iz svoje ku\u0107e. U toj gomili koja se skupljala u bazi Unprofora u Poto\u010darima je i jedna \u017eena, Esma. Mr\u0161ava, obraza ispijenih i blijedih, upla\u0161ena. Sva njena ljepota i nekada\u0161nja svje\u017eina su nekako uvehnule, osu\u0161ile se i i\u0161\u010deznule za ove \u010detiri godine rata. Pa kao da joj ovo julsko sunce trga i posljednje latice. Tr\u010di ona tako i vodi za ruku svoga sina Amira. Stisnula ju je kao ne\u0161to najdragocjenije. To je sve \u0161to joj je ostalo jer mu\u017e joj je poginuo na po\u010detku rata.
\u201dMajko, to boli!\u201c
\u201eOh sine, po\u017euri! Po\u017euri da se sklonimo u gomilu.\u201c
Odjednom, ispred njih se isprije\u010di jedna spodoba. Stra\u0161na! O\u010diju crvenih, zakrvavljenih, masne i prljave crne kose i brade, sa \u0161ajka\u010dom na glavi. Kao sami \u0161ejtan iz najve\u0107ih dubina d\u017eehennemskih, \u017eeljan krvi, tr\u017ee Amira majci iz ruke, udari ga pu\u0161kom u le\u0111a i potjera ispred sebe prema koloni mu\u0161karaca. U tom trenutku iz Esminih prsa se ote stra\u0161an krik:
\u201dNeeee! Ostavite mi dijete! Krvnici! Zlotvori!\u201c
\u201dMajkooo, majko! Ne daj me, majko.\u201c
Esma tr\u010di, sti\u017ee \u010detnika, udara ga, vri\u0161ti i vi\u010de iz sveg glasa:
\u201dOn je dijete, ostavi ga, molim vas.\u201c
\u010cetnik se okre\u0107e, psuje joj i kundakom pu\u0161ke udari je u lice. Krv joj pote\u010de dok je padala u pra\u0161inu ispred sebe, ali opet se di\u017ee, obrisa lice rukavom i nastavi da tr\u010di za sinom. Amir se uspio oteti i po\u010deo bje\u017eati od \u010detnika. Zagrli majku. Sav dr\u0161\u0107u\u0107i, pla\u010de i jeca:
\u201dNe daj me majko! Bojim se, bojim se vi\u0161e nego ikada do sada. Vi\u0161e od babinog kai\u0161a, vi\u0161e od Hanifinog Garova kada zalaje na mene.\u201c
\u201dNe boj se sine, ne boj se. Ne da tebe majka.\u201c
\u010cetnik, prljavog osmijeha na grubom licu, lagahno je i\u0161ao prema njima. Amir izvadi iz d\u017eepa sliku i tespih.
\u201dNa, majko! Uzmi ovo! Uzeo sam to iz ku\u0107e prije nego su je sru\u0161ili.\u201c
\u201dNeka sine, bi\u0107e ku\u0107e! Samo da ti bude\u0161 \u017eiv.\u201c
\u201dHalali mi, majko, ako te pokatkad nisam slu\u0161\u2019o.\u201c
Suznih i krvavih o\u010diju gledala je svoga tek procvalog sina. Uzela ga za slatke obraze i drhtavim glasom mu govorila:
\u201dMa slu\u0161\u2019o si me, sine, slu\u0161\u2019o si uvijek! Pa ti si jo\u0161 dijete, \u0161ta da ti majka halali.\u201c
Te\u0161kom mukom dozvala je osmijeh na lice.
\u201dPa tek si po\u010deo \u017eivjeti, zlato moje.\u201c
Sti\u0161\u0107e ga i grli sve ja\u010de i ja\u010de. Ali ona stra\u0161na ruka opet je stigla do njih dvoje i ponovo po\u010dela otimati, trgati i udarati. Opet su po\u010deli vrisci. Amiru sada pote\u010de krv iz usta. \u010cetnik mu i dalje psuje, gura ga pu\u0161kom, tjeraju\u0107i u kolonu mu\u0161karaca. Esma tr\u010di, pada, ustaje dok u ruci sti\u0161\u0107e sliku i tespih. U toj masi koja se muklo kretala odjekuje njen glas:
\u201dAmire, sineee. Pomoziteee!\u201c
Odjekuje taj jauk i gubi se u \u0161umama, rijekama, u nebeskim visinama. Krik koji niko ne \u010duje, krik majke kojoj odvode jedinog sina, koja ostaje sama na ovom svijetu! Niko joj ne poma\u017ee, samo se poneko okrene da vidi jo\u0161 jedan u nizu dijelova ove krvave epizode.
Sama je Esma, k\u2019o i njena Srebrenica! Ranjena, slomljena, bespomo\u0107na.
Bo\u017ee! Ima li ikoga na ovome svijetu da joj pomogne ili je ostavljena na nemilost krvnicima kao i njen grad? Tr\u010di ona tako, sapli\u0107e se o svoje dimije, jamenica joj spada, a ona je u trku podi\u017ee iz pra\u0161ine i vra\u0107a na glavu. U mislima joj odjekuje:
\u201dBo\u017ee dragi! Za\u0161to nam ovo \u010dine?! Za\u0161to nas mrze, ubijaju?! Je l\u2019 samo zato \u0161to smo muslimani, \u0161to druga\u010dije vjerujemo, druga\u010dije se zovemo?! Jesam li ja samo kriva jer sam Esma?! Kako bi njima bilo da im neko trga i odvodi dijete iz ruku?! Da li oni, uop\u0107e, znaju koliko to boli?!\u201c
Usne su joj ispucale i krvave. \u017dedna je a sunce podjednako pe\u010de li, pe\u010de. Dotr\u010dala je do vojnika Unprofora, udara ga rukama, govori sada njemu:
\u201dPomozite, ne dajte da mi odvedu dijete. Pa vi nas trebate braniti. Sram vas bilo! Samo stojite i gledate. Dijete, dijete su mi uzeli. \u010cuje\u0161 li ti mene?!!!\u201c
Rije\u010di zamijeni\u0161e jecaji koji su navirali iz Esminog grla. Vojnik ju je samo tupo gledao i gurao pu\u0161kom hladno joj govore\u0107i na engleskom:
\u201dGo! Get out!\u201c
Esma je i dalje i\u0161la za njim. Vukla ga, plakala, molila, ali vojnik ju je samo odgurnuo, u\u0161ao u d\u017eip i oti\u0161ao. Ona, onako iscrpljena, sjede u pra\u0161inu i tupo se zagleda u sunce, a u ruci sti\u0161\u0107e Amirovu sliku. Stavi je onda u njedra da je ne izgubi, a tespih u d\u017eep poluvera. Najednom se oko nje sve po\u010de okretati\u2026 i sunce i zemlja i ljudi. Sve to postade jedan veliki vrtlog koji se kre\u0107e velikom brzinom i sve propada, nestaje, ni\u0161ta vi\u0161e ne vidi i ne \u010duje. Pala je u nesvijest.
Koliko je sve to trajalo, ni sama nije znala. Samo je osjetila vodu na svome licu i osluhnula neki glas kako je doziva.
\u201dEsma, Esma, jesi li \u017eiva?!\u201c
Polahko otvori o\u010di i vidje Hanifu, svoju kom\u0161inicu.
\u201dHajde ustani, hajmo! Eno autobusi za Tuzlu, za \u017eene i djecu.
\u201dAmir , gdje mi je Amir?!\u201c \u2013 jecala je Esma!
\u201dHajde! Do\u0107i \u0107e on, ako Bog da.\u201c
Hanifa joj pomo\u017ee da ustane i otrese pra\u0161inu sa njenih dimija, pa polahko, teturaju\u0107i, u\u0111o\u0161e u autobus. Sjela je Esma. Nema vi\u0161e ni glasa, ni suza! Samo bol, neopisiva bol, tu u prsima. Priti\u0161\u0107e je, gu\u0161i, sti\u0161\u0107e ona sliku u njedrima. To je sve \u0161to ima. Misli je vra\u0107aju u sretne dane kada je rodila svoga Amira. Kakva je to bila radost. Njen Izet uzeo ga u naru\u010dje i vrtio se sa njim ukrug od sre\u0107e. Pa kada je prohodao, krenuo u \u0161kolu. Kao da sada \u010duje njegov slatki glasi\u0107:
\u201dMama, mama! Bit \u0107u veterinar, a zna\u0161, samo ne\u0107u lije\u010diti Hanifinog Garova. On me stalno ho\u0107e ujesti.\u201c
Kada se toga sjetila, opet joj je onaj kiseli osmijeh, u ovom crnilu koji ju je okru\u017eivao, ipak zablistao na umornom licu.
Pa kad je jednom, vra\u0107aju\u0107i se iz \u0161kole na\u0161ao malo pti\u010de koje je ispalo iz gnijezda, a on ga sav razdragan donio na dlanu, pa veselo kliknuo:
\u201dVidi, mama, kako je lijepo.\u201c
I\u0161ao je on za njega tra\u017eiti crvi\u0107e i hranio ga, a kada je oja\u010dalo i moglo letjeti, pustio ga tepaju\u0107i mu:
\u201dIdi, leti, pti\u0107u moj mali!\u201c<\/p>\n\n\n\n

Uzdahnu ona duboko i tiho za sebe progovori: \u201dGdje li si sada, moj Amire. Za\u0161to mi te uze\u0161e?! Za\u0161to, prokleti bili?! Sjeme im se, da Bog da, zatrlo.
Ubrzo stigo\u0161e u Tuzlu. Smjesti\u0161e ih po \u0161kolama, salama. Jad i tuga kakva se zamisliti i opisati ne mo\u017ee. Esma se smjestila kod neke \u017eene u podrum, \u010dekaju\u0107i i oslu\u0161kuju\u0107i vijesti. Nada se da \u0107e do\u0107i, \u201dRazmijenit \u0107e ga\u201c, govorila je samoj sebi.
Kada bi \u010dula da je neko do\u0161ao iz Srebrenice, raspitivala bi se za svog Amira, ali ni\u0161ta. Svaki dan se vra\u0107ala skrhana, slomljena i beznade\u017ena jer su se pro\u010dule  glasine da su mu\u0161karce pobili i zakopali ih u masovne grobnice.  U Esmi je ipak tinjala neka nada i tje\u0161ila je samu sebe rije\u010dima:
\u201dMa nije mogu\u0107e! Pa on je tek dijete. Ni\u0161ta im nije skrivio.\u201c
Rat se zavr\u0161io. Godine prolaze, a sa njima se polagahno gasio i onaj tra\u010dak nade  koji \u017eivi u njenoj du\u0161i. Ide ona zajedno sa majkama Srebrenice koje odlaze od grobnice do grobnice tra\u017ee\u0107i svoje sinove, mu\u017eeve, bra\u0107u, o\u010deve. Ne zna vi\u0161e Esma da li \u017eeli ili ne \u017eeli da ga na\u0111e. Ako ga prona\u0111e, njegove kosti, onda \u0107e umrijeti u njoj ona potajna i skrivena nada da je mo\u017eda \u017eiv i da je oti\u0161ao negdje, samo ne mo\u017ee da se javi, ali da \u0107e svakoga trena pokucati na vrata njihove obnovljene ku\u0107e u Srebrenici i uskliknuti joj:
\u201dEvo me, majko!\u201cJedan dan je pozva\u0161e iz Centra za nestale.
\u201dEs-selamu alejkum! Je li to Esma?\u201c
Uzdrhtalim glasom samo je izustila:
\u201dDa, izvolite!\u201c
\u201dMolim vas da do\u0111ete. Identifikovali smo va\u0161eg sina!\u201c
Esma ni\u0161ta ne re\u010de, spusti slu\u0161alicu i sjede, a onda joj se zavrti u glavi poput onoga dana u Poto\u010darima. Opet je odnese onaj isti vrtlog i pade u nesvijest. Kada je do\u0161la sebi, uze sliku svoga Amira i sjetno je pogleda. Opremila se i krenula u centar. Kada je stigla, pokaza\u0161e joj kosti.
\u201dEvo, Esma hanuma! \u017dao mi je, nismo uspjeli na\u0107i kompletno tijelo! Ovo je glava i ruka va\u0161ega sina.\u201c Na glavi je bila rupa od metka. Esma uze kosti ruke i zajeca.
\u201dSine moj! Da li je to ona ruka za koju sam te vodila zadnji put, ruka koju su mi otrgli. Nisi uspio ni propupati, ni procvjetati. Iz korijena mi te istrgo\u0161e. Htjede du\u0161manin da nas nestane, pa nam pobi\u0161e ljepotu na\u0161u. Zlo nam posija\u0161e! Prokletnici!\u201c<\/p>\n\n\n\n

Nakon pet godina, sada ki\u0161nog i tmurnog jedanaestog jula, ukopa ona svoga sina. Gledala je i milovala sada bijeli ni\u0161an, \u010dist i neuprljan, poput du\u0161e njenoga Amira.
Blistavi nur sada se podigao iznad hiljada bijelih ni\u0161ana, pa se \u0161iri da osvijetli tamu koja se savila u ovoj prelijepoj Srebrenici. Jedino ovi \u010disti i bijeli ni\u0161ani zauvijek \u0107e biti tu, svjedo\u010diti i opominjati na crnu i krvavu mrlju na\u0161e domovine. Opominjati i podsje\u0107ati na sramotu cijeloga svijeta koji je znao i vidio, a ni\u0161ta nije u\u010dinio.
Esma di\u017ee drhtave ruke ka nebu i prou\u010di dovu, pa sklopiv\u0161i ruke zahvali Uzvi\u0161enom Allahu \u0161to nije rodila ubicu i krvnika. I kao da o\u0107uti Amirov glas koji je tje\u0161i i smiruje joj du\u0161u\u2026
\u201d\u017div sam, majko, \u017eiv! Samo vi to ne vidite!\u201c<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Pi\u0161e: Reuf Ibrelji\u0107<\/strong> – minber.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jedanaesti je juli. Sunce grije, pe\u010de, spu\u0161ta svoje vrele zrake na ovaj dunjaluk, a dolje daleko na ovom komadi\u0107u zemlje bosanske kao da se odvijaju scene iz d\u017eehennema. Pla\u010d , jauci, vriska male djece, pucnji, psovke. Mu\u0161karci, \u017eene i djeca se skupljaju, tr\u010de. \u017dene nose malu djecu u naru\u010dju. Oni \u0161to mogu hodati tr\u010de za majkom dr\u017ee\u0107i se za njene dimije. Znoj lije, kipti, \u017ee\u0111 uhvatila. Poneko nosi zave\u017eljaj\u010di\u0107 sa ono malo stvari \u0161to je ponio iz svoje ku\u0107e. U toj gomili koja se skupljala u bazi Unprofora u Poto\u010darima je i jedna \u017eena, Esma. Mr\u0161ava, obraza ispijenih i blijedih, upla\u0161ena. Sva njena ljepota i nekada\u0161nja svje\u017eina su nekako uvehnule, osu\u0161ile se i i\u0161\u010deznule za ove \u010detiri godine rata. Pa kao da joj ovo julsko sunce trga i posljednje latice. Tr\u010di ona tako i vodi za ruku svoga sina Amira. Stisnula ju je kao ne\u0161to najdragocjenije. To je sve \u0161to joj je ostalo jer mu\u017e joj je poginuo na po\u010detku rata.\u201dMajko, to boli!\u201c\u201eOh sine, po\u017euri! Po\u017euri da se sklonimo u gomilu.\u201cOdjednom, ispred njih se isprije\u010di jedna spodoba. Stra\u0161na! O\u010diju crvenih, zakrvavljenih, masne i prljave crne kose i brade, sa \u0161ajka\u010dom na glavi. Kao sami \u0161ejtan iz najve\u0107ih dubina d\u017eehennemskih, \u017eeljan […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1728,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[16],"tags":[],"class_list":["post-1726","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-ostalo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/wp1437\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1726","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/wp1437\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/wp1437\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/wp1437\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/wp1437\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1726"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/wp1437\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1726\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1729,"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/wp1437\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1726\/revisions\/1729"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/wp1437\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1728"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/wp1437\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1726"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/wp1437\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1726"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/wp1437\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1726"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}