Četiri značenja posta

Preveo: hfz. Fahrudin Haseljić

Post nosi uzvišena značenja i ciljeve, i kada bismo o njima podrobnije razmislili, našem divljenju ne bi bilo kraja. Prvo značenje: Post je u sprezi sa iskrenim vjerovanjem u Allaha, azze ve dželle: Zato se za post kaže da je “skriveni ibadet“ jer čovjek ima mogućnost da ne posti ako želi, bilo da konzumira nešto od hrane i pića ili da jednostavno izostavi nijet makar se cijeli dan uzdržavao od svega što kvari post. Stoga je post ibadet srca, skriven između roba i njegovog Gospodara, jer je čovjekovo uzdržavanje od svega što kvari post, iako je u mogućnosti da to tajno konzumira, jasan dokaz njegovog čvrstog ubjeđenja da ga Allah prati i do u detalje poznaje sve njegove tajne. U tome je, bez imalo sumnje, odgoj i jačanje čovjekovog vjerovanja u Allaha, azze ve dželle. Ovom tajnom vjerovanja prožeti su i

drugi ibadeti kojima se rob približava svome Stvoritelju. Pogledajmo, naprimjer, abdest i gusul kojima se postiže čistoća potrebna za namaz. U njima je dokaz čovjekovog vjerovanja da ga Allah nadzire, što ga čini revnim u izvršavanju te obaveze, bilo javno, bilo u tajnosti između njega i njegovog Gospodara, i ako bi na namaz došao i bez abdesta, to niko od ljudi ne bi znao. Uzmimo za primjer i namaz – zar klanjač na stajanju ne uči Fatihu, i na ruku’u Subhane rabijel-‘azim, a na sedždi Subhane rabijel-a’la, između dvije sedžde rabbigfir li, dok na sjedenju izgovara etthijjatu lillahi… I sve ovo izgovara tiho tako da ga ne čuje ni onaj koji pored njega klanja. Zar misliš da nije ubijeđen u Allahovo potpuno znanje koje obuhvata i šapat njegovog jezika, i njegove skrivene misli i tajne njegova srca, zar misliš da bi to sve izgovarao u svome namazu tako tiho da ga samo njegov Gospodar može čuti!? ”Ako se ti glasno moliš – pa, On zna i što drugom tajno rekneš i što pomisliš!“ (Sura Taha, 7)

Drugo značenje: Post odgaja čovjeka da teži ahiretu

Čovjek ostavlja neke ovosvjetske stvari nastojeći da dobije Allahove nagrade i postigne sevape, jer mjerila kojima procjenjuje uspjeh i propast su ahiretska mjerila. Tako čovjek ostavlja hranu, piće i ostale naslade u danu ramazana nadajući se lijepoj nagradi na Sudnjem danu. U tome je učvršćivanje postačevog srca u vjerovanju u ahiret i okrenutost njemu, kao i uzdizanje nad kratkim ovosvjetskim nasladama koje čovjeka vode u dugu nadu i priklonjenost dunjaluku. Pored ovoga, postač na ovome svijetu ima zadovoljstvo i lijep život kroz zdravlje koje donosi post, radost srca u pokornosti, sreću i prostrana prsa u imanu. Dok oni čija su mjerila ovosvjetska, materijalistička, u postu ne mogu da vide ništa do uskraćivanja naslada u hrani, piću i općenju u kojima nalaze sve zadovoljstvo i odgovor na porive tijela. U njihovim srcima ne postoji, ili je vrlo slaba, težnja ka ahiretu i uživanjima na njemu jer oni ne obraćaju pažnju na ahiretski aspekt posta, na stvarnu nagradu i vječnost.

Treće značenje: Post je realizacija predanosti i robovanja Allahu, dželle ve ‘ala

Post muslimana odgaja u istinskom robovanju Allahu. Tako kada padne noć, jede i pije izvršavajući naredbu Plemenitog Gospodara: “Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore.“ (Sura Bekare, 187) Zato je pohvalno da postač jede u vrijeme iftara i sehura, i tada je jelo ibadet – robovanje Allahu, dok je spajanje dva dana u postu pokuđeno. A kada se pojavi zora, uzdržava se od jela i pića i ostalih postupaka koji kvare post, povinujući se Allahovoj naredbi: “…od tada postite do noći.“ (Sura Bekare, 187) I tako se musliman odgaja i usmjerava na potpuno robovanje Allahu, pa kada mu njegov Uzvišeni Gospodar naredi da u određenom vremenu jede, on jede, a kada mu u drugom vremenu naredi suprotno tome, on se povinuje. Prema tome, nije stvar u pukim ukusima, strastima ili raspoloženjima već u pokornosti Allahu i izvršavanju Njegovih naredbi. Uistinu je robovanje Allahu, subhanehu, istinska sloboda, a potpuna sloboda je u potpunom robovanju Uzvišenom Allahu. Zato je Ijjad, rahimehullah, rekao: ”Činjenica da sam od onih kojima kažeš: ‘O robovi Moji’, i to da si mi dao Ahmeda za poslanika, čini me počašćenim i tako velikim da bih svojim koracima zvijezde dokučio.“ Drugi opet reče: “Slušao sam svoje želje i strasti pa su me porobile, a da sam bio zadovoljan onim što imam, bio bih slobodan.“  I upravo ovaj smisao nalazimo u namazu, hadžu i drugim ibadetima. Tako kada Allahov rob u svome namazu stoji, ili čini ruku’, ili sedždu, ili sjedenje, a sve jer je to Allahova naredba i želja, on izvršavanjem svega toga realizira svoje robovanje Allahu. Dok na hadžu, recimo, jelo i piće nisu zabranjeni, ali postoje drugi postupci koji su zabranjeni muhrimu, poput spolnog odnosa i svega što mu vodi, pokrivanje glave, mirisanje, kraćenje noktiju i kose i dr., i obaveza mu je da se kloni svega spomenutog jer to Allah hoće od njega. A ako bi se uzdržavao od nečega što mu Allah nije zabranio, poput jela i pića, smatrajući da tako treba u ihramu, time bi učinio novotariju, kao što bi zaradio grijeh ako bi prekršio neku ihramsku zabranu. I kada dođe vrijeme da skine ihrame, od njega se traži da se obrije ili skrati kosu, da se okupa, uljepša, namiriše i skrati nokte: ”Zatim, neka sa sebe prljavštinu uklone i neka svoje zavjete ispune.“ (Sura Hadždž, 29)

I tako se musliman odgaja u značenju predanosti i robovanja Allahu Uzvišenom: kada mu nešto naredi, on to revno izvrši, kada mu naredi suprotno tome, opet izvrši, bez obzira da li je dokučio mudrost dotičnih naredbi i zabrana ili nije.

Četvrto značenje:  Post odgoja čitavo društvo

Kada musliman posti u sredini u kojoj svi ljudi poste, post mu biva lahak i osjeća se dijelom tog društva za koje ga veže aspekt ibadeta u kojem učestvuje cijela zajednica. Onaj ko napravi usporedbu između dobrovoljnog posta i posta mjeseca ramazana, vidjet će da u dobrovoljnom postu ima doza teškoće, dok će ramazanski obavezni post naći lahkim bez ikakve poteškoće i tegobe, a sve iz razloga koji smo prethodno spomenuli. Postač u ramazanu oko sebe vidi samo postače poput sebe, pa ako ode na pijacu, naći će ljude da poste, ako uđe u svoju kuću, vidjet će da ukućani poste, ako ode na nastavu ili posao, naći će da ljudi poste… I tako postač osjeća da su mu se svi pridružili u postu, što mu daje jaku podršku i čini da zaboravi eventualnu teškoću u svome postu. Zato vidimo muslimane, koje je zbog nužde, bolesti i sl., ramazan zatekao u nemuslimanskim zemljama, kako imaju očigledne poteškoće u postu ramazana, jer društvo u kojem se nalaze ne posti, jedu i piju, a primorani su da sa njima komuniciraju. Zato osjećaj postača da i ljudi oko njega učestvuju sa njim u ibadetu čini post lakšim i pomaže mu da ga lakše podnese. I ova pojava je jako primjetna čak i u sredinama u kojima je od islama ostalo vrlo malo, i tu su tragovi ramazana itekako vidljivi. Čak i na grješnicima, u društvima u kojima je zavladao nered, jasni su tragovi ovog plemenitog mjeseca. I u tome je odgoj za čitavu zajednicu. Otuda islam pridaje veliku pažnju uspostavljanju reda i blagostanja u društvima. Nered u smislu pojedinačnih slučajeva nemoguće je iskorijeniti, i nešto od toga se dešavalo i u zajednici čistih ashaba, pa je bilo onih koji su ukrali, pili alkohol i bludničili… i ove stvari moraju se dešavati. Međutim, ono što ne bi smjelo da se dešava u muslimanskoj zajednici jeste javno činjenje grijeha i njihova promocija. Tada se čitavo društvo prlja i pojednicu koji želi put dobra postaje vrlo teško da krene pravim putem jer društvo na njega vrši pritisak i odvraća ga od cilja. Zato je odgoj cijele zajednice – društva primarni cilj islama, a post je jedno od sredstava koja vode tom cilju i efekat posta u ovom smislu više je nego vidljiv. Ovo se, pored svega spomenutog, manifestira kroz post malodobne djece i skrivanje grješnika prilikom griješenja i time što vidimo nemuslimane kako se ustručavaju javno konzumirati jelo i piće.

Dr. Selman bin Fahd el-Avda

minber.ba