Zdravstveni aspekt posta
Nije post samo prilika za jačanje duše, volje i strpljenja, već je u postu i prilika za jačanje tijela. Mnogo je ljudi koji su oboljeli zbog prekomjernog konzumiranja hrane i pića, prelazeći granice dozvoljenoga.
Poslanik, s.a.v.s, u tom pogledu kaže u predaji Mikdama b. Ma'dikeriba, r.a: “Čovjek neće napuniti posudu goru od svog stomaka. Dosta mu je nekoliko zalogaja da zadovolji svoje potrebe, a ako već bude morao više da jede, onda neka trećinu stomaka napuni hranom, drugu vodom a treću neka ostavi da može nesmetano disati!” (Hadis je vjerodostojan a bilježe ga Tirmizi i Ahmed)
Ako je želudac kuća bolesti, onda je sustezanje od jela najefikasniji lijek. Jedan poznati magazin objavio je vijest da je tri stotine ljudi postom izliječeno od šećerne bolesti.
Čak su i nemuslimani otkrili čudesnu moć posta. To su posebno mogli otkriti ljekari i medicinski stručnjaci. Evo nekih njihovih zapažanja:
Dr. W. Spengler kaže: “…Muhammed je postio i molio se Bogu u samoći. Ko se želi spremiti za velika djela treba se u molitvu udubiti i postiti. Post je sredstvo za čišćenje duše i tijela, možda najvredniji lijek koji u prirodi poznajemo. Post jača razum i vrši duševni i tjelesni preporod čovjeka. Ljudi skloni debljanju, reumi, bolestima stomaka, crijeva, bubrega, kožnim i mnogim drugim kroničnim bolestima, mogu se postom liječiti, kada sva druga sredstva otkažu.”
Dr. O. Buchinger naglašava: “Nemasna jela i godišnji post efikasna su sredstva protiv srčanog infarkta. Post poboljšava krvotok i rad probavnih organa, a to suzbija bolesti kože, krvni pritisak, arteriosklerozu i procese starenja. Godišnji post obnavlja duševnu harmoniju i vanjski izgled čovjeka.”
Posebno je zanimljiva konstatacija dr. Riedleina, koji je, u samo jednoj rečenici, izvanredno definirao zdravstveni aspekt posta. On kaže: “Post je operacija bez noža!”
Otuda se posebno mudrim doimaju riječi našeg Poslanika, s.a.v.s, koji u predaji Ebu Hurejre, r.a, preporučuje da se posti upravo radi zdravlja: “Postite – bićete zdravi!”
(Hadis bilježe Taberani, Ebu Nu'ajm i Ibnu-s-Sunni, a šejh Albani ga ne ocjenjuje autentičnim).