![\"MILOST\"](\"https:\/\/bosnjaci.org\/clone2\/wp-content\/uploads\/2016\/07\/MILOST-300x150.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
\u017divot je najve\u0107i i najizra\u017eajniji dar Uzvi\u0161enoga Boga, a istinski i vje\u010dni \u017eivot jeste onaj budu\u0107i, na ahiretu. Da bismo zaslu\u017eili sretan \u017eivot na ahiretu, s Bo\u017eijom milo\u0161\u0107u, Bog nam je poslao vjerovjesnike i objavio Knjige iz Svoje milosti prema ljudskom rodu. Spominju\u0107i Svoj dar \u010dovje\u010danstvu, On na po\u010detku jedne sure ka\u017ee:<\/p>\n
Svemu dobro\u010dinitelj. On podu\u010dava Kur'anu, stvara \u010dovjeka, govoru ga u\u010di <\/i>(Al-Rahman, 55:1-4).<\/p>\n
Svi aspekti ovozemaljskog \u017eivota jesu test za vje\u010diti \u017eivot, i svako ljudsko bi\u0107e se trudi posti\u0107i ovaj cilj. Redoslijed je o\u010digledan u svakom naporu, a samilost stanuje u svakom postignu\u0107u. Neki \u201cprirodni\u201d doga\u0111aji ili dru\u0161tvene krize mogu izgledati neprijatni u prvi mah, ali mi se ne obaziremo na njih po\u0161to su oni nespojivi s milo\u0161\u0107u. Oni su poput tamnih oblaka, munje i groma koji, iako izgledaju stra\u0161ni, ipak nam nose lijepe vijesti o ki\u0161i. Na ovaj na\u010din cijeli kosmos slavi Svemilosnog.<\/p>\n
Poslanik Muhammed \u2013 neka su mir i blagoslovi s njim \u2013 je poput \u0161adrvana \u010diste vode u srcu pustinje, izvor svjetlosti u sveop\u0107oj tami. Oni koji pri\u0111u ovom \u0161adrvanu mogu uzeti koliko god ho\u0107e vode da bi utolili svoju \u017ee\u0111, da bi se o\u010distili od grijeha, da bi se prosvijetlili svjetlo\u0161\u0107u vjerovanja.<\/p>\n
Milost je poput magi\u010dnog klju\u010da u Poslanikovim rukama, kojim on otklju\u010dava srca koja su bila o\u010deli\u010dila i zahr\u0111ala i koja niko drugi ne mo\u017ee otvoriti. On mo\u017ee jo\u0161 i vi\u0161e: zapaliti buktinju vjerovanja u njima.<\/p>\n
Milost Bo\u017eijega Poslanika obuhvata sve ljude i sva stvorenja. On je \u017eelio da svako bude upu\u0107en, \u0161to jeste bila njegova najve\u0107a briga:<\/p>\n
Pa zar \u0107e\u0161 ti za njima svisnuti ako oni u govor ovaj ne\u0107e da povjeruju? <\/i>(Al-Kahf, 18:6).<\/p>\n
Me\u0111utim, kako da postupimo s onima koji su uporni u opresiji i progonima, s onima koji njemu i njegovim sljedbenicima nisu dozvoljavali da obo\u017eavaju Jednog Jedinog Boga, koji su podigli vojske protiv njega s namjerom da ga uni\u0161te? On se morao boriti protiv takvih ljudi, iako njegova univerzalna milost obuhvata svako bi\u0107e. Zato je on kada je bio ranjen u Bici na Uhudu, digao svoje dlanove i molio:<\/p>\n
Bo\u017ee, oprosti mome narodu, jer oni ne znaju!<\/i>[1]<\/sup><\/a><\/p>\n Mekkelije, njegov vlastiti narod, priredili su mu toliko patnje i mu\u010denja da se na koncu morao iseliti u Medinu. \u010cak i nakon toga, u idu\u0107ih pet godina nije mogao \u017eivjeti u miru od njih. Me\u0111utim, kada je osvojio Mekku bez krvoproli\u0107a, u 21. godini poslanstva, upitao je mekkanske nevjernike: \u0160ta mislite, kako \u0107u postupiti prema vama? <\/i>Oni su jednoglasno rekli: \u201cTi si plemeniti, sin plemenitog!\u201d Onda je on donio slijede\u0107u odluku: Slobodni ste, niko vas danas ne\u0107e koriti! Neka vam Bog oprosti, On je Najmilostivniji!<\/i>[2]<\/sup><\/a> Osamsto dvadeset i pet godina kasnije, sultan Mehmed II[3]<\/sup><\/a> izrekao je iste rije\u010di pora\u017eenim Vizantijcima nakon \u0161to je osvojio Konstantinopolj. To je ta univerzalna samilost u islamu. Poslanik je pokazao najvi\u0161i stepen samilosti prema vjernicima:<\/p>\n Do\u0161ao vam je Poslanik, jedan od vas, te\u0161ko mu je \u0161to \u0107ete na muke udariti, jedva \u010deka da Pravim putem krenete, a prema vjernicima je blag i milostiv <\/i>(At-Tawbah, 9:128);<\/p>\n Ne pru\u017eaj poglede svoje na ono \u0161to Mi dajemo na u\u017eivanje nekima od njih i ne budi tu\u017ean zbog njih, a prema vjernicima blag budi <\/i>(Al-Hid\u017er, 15:88);<\/p>\n Vjerovjesnik treba da bude pre\u010di vjernicima nego oni sami sebi (…) <\/i>(Al-Ahzab, 33:6).<\/p>\n Kada je jedan od ashaba umro, on je na njegovoj d\u017eenazi upitao ima li neko da mu je umrli ostao du\u017ean. Saznav\u0161i da ima, on je prou\u010dio gornji ajet i pozvao one kojima je ostao du\u017ean da do\u0111u njemu da im on isplati dug.<\/p>\n Njegova milost je obuhvatala \u010dak i licemjere i nevjernike. On je znao ko su to licemjeri, ali ih nikada nije identificirao[4]<\/sup><\/a>,da ih ne bi li\u0161io njihovog prava da budu punopravni gra\u0111ani, koje su stekli vanjskim izra\u017eavanjem svoga vjerovanja i vjerske prakse. Sve dok su oni \u017eivjeli me\u0111u muslimanima, njihovo poricanje se moglo ograni\u010diti ili su mogli promijeniti mi\u0161ljenje i na taj na\u010din umanjiti svoj strah od smrti i bol koji im je dolazio od tvrdnje o nepostojanju \u017eivota poslije smrti.<\/p>\n Bog vi\u0161e ne uni\u0161tava nevjernike kolektivno, iako je iskorijenio mnoge nevjerni\u010dke narode u pro\u0161losti:<\/p>\n Allah ih nije kaznio, jer si ti me\u0111u njima bio; i Allah ih ne\u0107e kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti <\/i>(Al-Anfal, 8:33).<\/p>\n Ovaj ajet se odnosi na nevjernike, svejedno o kojem vremenu i mjestu je rije\u010d. Bog ne\u0107e uni\u0161titi cijeli jedan narod sve dok u njemu ima onih koji slijede Poslanika. \u0160tavi\u0161e, On dr\u017ei otvorenim vrata oprosta sve do Sudnjeg dana. Svako mo\u017ee u\u0107i u islam ili od Boga zamoliti oprost, bez obzira koliko mislio da je grije\u0161an.<\/p>\n Zbog toga je neprijateljstvo muslimana prema nevjernicima jedna vrsta sa\u017ealjenja. Kada je Omer ugledao starca od osamdeset godina, sjeo je i zaplakao. Kada su ga upitali za\u0161to pla\u010de, on je odgovorio: \u201cBog mu je dodijelio toliko dug vijek, a on nije uspio prona\u0107i Pravi put.\u201d Omer je bio u\u010denik Bo\u017eijeg Poslanika, koji je rekao:<\/p>\n Ja nisam poslan da proklinjem ljude, nego sam poslan iz milosti.<\/i>[5]<\/sup><\/a><\/p>\n Ja sam Muhammed, i Ahmed (onaj koji je slavan), i Muqaffi (posljednji poslanik); ja sam Ha\u0161ir (posljednji poslanik u \u010dijem prisustvu \u0107e se ljudi sakupiti), Poslanik pokajanja (poslanik radi kojeg su vrata teobe ili pokajanja zauvijek otvorena) i Poslanik milosti.<\/i>[6]<\/sup><\/a><\/p>\n Melek D\u017eebrail se, tako\u0111er, okoristio milo\u0161\u0107u Kur'ana. Kada ga je jedne prilike Poslanik upitao da li on i\u0161ta dobiva od milosti sadr\u017eane u Kur'anu, on je odgovorio potvrdno i objasnio:<\/p>\n Dosad nisam bio siguran u pogledu svoga kraja, ali kada je objavljen ajet: \u201c(…) kome se drugi pot\u010dinjavaju, tamo pouzdanog!\u201d <\/i>(At-Takwir, 81:21), osjetio sam sigurnost.<\/i>[7]<\/sup><\/a><\/p>\n Bo\u017eiji Poslanik je bio posebno milostiv prema djeci. Kad god bi ugledao dijete kako pla\u010de, sjeo bi uza nj i raspitivao se \u0161ta mu je. Osje\u0107ao je bol majke za svojim djetetom vi\u0161e nego ta majka. Jedne prilike je rekao: Bio sam na namazu i \u017eelio da ga du\u017ee klanjam, ali kad sam \u010duo dijete kako pla\u010de, skratio sam namaz koliko god sam mogao zbog maj\u010dine brige.<\/i>[8]<\/sup><\/a><\/p>\n Uzimao je djecu za ramena i grlio ih. Jednom kada je zagrlio i poljubio unuka Hasana, Aqra ibn Habis mu je rekao: \u201cJa imam desetero djece, nikada ni jedno nisam poljubio.\u201d Bo\u017eiji Poslanik je na to odgovorio: \u010covjeku koji nema sa\u017ealjenja prema drugima ne\u0107e biti ukazano sa\u017ealjenje.<\/i>[9]<\/sup><\/a> Prema drugoj verziji, on je jo\u0161 rekao: \u0160ta ti ja mogu kad je Bog udaljio samilost od tebe?<\/i>[10]<\/sup><\/a><\/p>\n On je tako\u0111er rekao: Budi milostiv prema onima na Zemlji, pa \u0107e i oni koji su na nebu biti milostivi prema tebi.<\/i>[11]<\/sup><\/a> Jedne prilike je Sa'd ibn ‘Ubadah bio bolestan, pa ga je Bo\u017eiji Poslanik posjetio u njegovoj ku\u0107i. Vidjev\u0161i da je njegov vjerni ashab u \u017ealosnom stanju, po\u010deo je plakati i govoriti: Bog ne ka\u017enjava za suze ili \u017ealost, nego za ovo, <\/i>i pokazao na svoj jezik.[12]<\/sup><\/a> Kada je umro Uthman ibn Mad'un, mnogo je plakao. Tokom njegove d\u017eenaze, jedna \u017eena je rekla: \u201cUthman je odletio u D\u017eennet poput ptice.\u201d Iako u stanju \u017ealosti, Poslanik nije izgubio ravnote\u017eu, pa je ispravio ovu \u017eenu rije\u010dima: Kako ti to zna\u0161? Ja sam Bo\u017eiji Poslanik pa za to ne znam.<\/i>[13]<\/sup><\/a><\/p>\n Jedan \u010dovjek iz plemena Banu Muqarrin istukao je svoju robinju, o \u010demu je ona obavijestila Bo\u017eijeg Poslanika, a on je poslao slijede\u0107u poruku ovom \u010dovjeku: Istukao si je bez opravdanog razloga, pa je sada oslobodi!<\/i>[14]<\/sup><\/a> Za ovog \u010dovjeka je bilo bolje da ovu \u017eenu u\u010dini slobodnom nego da zbog svoga lo\u0161eg djela bude ka\u017enjen na Ahiretu. Bo\u017eiji Poslanik je uvijek \u0161titio i pomagao udovice, sirotane, siromahe i nemo\u0107ne, \u010dak i prije poslanstva. Kada se uzbu\u0111en vratio iz pe\u0107ine Hira, nakon \u0161to je primio prvu objavu, njegova \u017eena Hatid\u017ea mu je rekla:<\/p>\n \u201cJa se nadam da \u0107e\u0161 ti biti poslanik ovog naroda zato \u0161to ti uvijek govori\u0161 istinu, ispunjava\u0161 svoje obe\u0107anje, odr\u017eava\u0161 rodbinske veze, poma\u017ee\u0161 siroma\u0161nog i nemo\u0107nog i lijepo do\u010dekuje\u0161 musafira.\u201d[15]<\/sup><\/a><\/p>\n Njegova samilost je obuhvatala \u010dak i \u017eivotinje. Mi smo od njega \u010duli:<\/p>\n Bog je uputio prostitutku i uveo je u D\u017eennet zato \u0161to je dala vode nemo\u0107nom psu koji je umirao od \u017ee\u0111i u bunaru! A druga \u017eena je dosu\u0111ena D\u017eehennemu zato \u0161to je dopustila da jedna ma\u010dka ugine od gladi!<\/i>[16]<\/sup><\/a><\/p>\n Jedne prilike, dok su se vra\u0107ali s vojne, nekolicina ashaba je iznijela mlade pti\u010di\u0107e iz njihovog gnijezda da bi se igrali s njima. Njihova majka se ubrzo vratila i nije mogla prona\u0107i svoje mlade, po\u010dela je letjeti unaokolo i dozivati ih. Kada je saznao o ovome, Poslanik se naljutio i naredio da se pti\u010di\u0107i vrate u gnijezdo.[17]<\/sup><\/a><\/p>\n Dok su jedne prilike bili na Mini, neki njegovi ashabi su napali zmiju u namjeri da je ubiju. Me\u0111utim, ona im je uspjela pobje\u0107i. Posmatraju\u0107i taj doga\u0111aj iz daljine, Poslanik je rekao: Ona se spasila va\u0161eg zla kao \u0161to ste se vi spa\u0161avali od njezinog zla.<\/i>[18]<\/sup><\/a> Ibn ‘Abbas prenosi da je Poslanik dok je gledao kako jedan \u010dovjek o\u0161tri svoj no\u017e pred o\u010dima ovce koju je namjeravao zaklati, upitao toga \u010dovjeka: Zar \u017eeli\u0161 da je ubije\u0161 vi\u0161e od jednog puta?<\/i>[19]<\/sup><\/a><\/p>\n Njegova ljubav i samilost prema stvorenjima razlikuje se od onih koje danas proklamiraju samoprogla\u0161eni humanisti. Poslanik je bio iskren i odmjeren u svojoj ljubavi i samilosti. On je bio poslanik poslan od Boga, Stvoritelja i Uzdr\u017eavatelja svih stvorenja, da bi uputio i u\u010dinio sretnim sva svjesna bi\u0107a: ljude i d\u017eine, i da bi uspostavio harmoniju postojanja. Kao takav, on nije \u017eivio za sebe, nego za druge. On je milost svih naroda i svjetova, on je manifestacija Samilosti.<\/p>\n On je iskorijenio sve razlike po rasi i boji ko\u017ee. Jedne prilike je Ebu Zerr uvrijedio Bilala rekav\u0161i mu: \u201cTi, sine crne \u017eene!\u201d Bilal je do\u0161ao Poslaniku i ispri\u010dao mu \u0161ta se desilo, sav u suzama. Poslanik je ukorio Ebu Zerra rije\u010dima: Zar ti jo\u0161 nosi\u0161 d\u017eahilijjetsko obilje\u017eje? <\/i>Ebu Zerr se sna\u017eno pokajao, legao je na zemlju i rekao: \u201cNe\u0107u podi\u0107i svoju glavu sve dok Bilal svojom nogom ne stane na nju!\u201d Bilal mu je oprostio i oni su se izmirili.[20]<\/sup><\/a> Takva je bila veza pripadnosti i \u010dovje\u010dnosti koju je islam stvorio me\u0111u ovim nekada priprostim ljudima.<\/p>\n ODABRAO I PRIREDIO: Hazim Junuzovi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u017divot je najve\u0107i i najizra\u017eajniji dar Uzvi\u0161enoga Boga, a istinski i vje\u010dni \u017eivot jeste onaj budu\u0107i, na ahiretu. Da bismo zaslu\u017eili sretan \u017eivot na ahiretu, […]<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":2,"featured_media":353,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[16],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/clone2\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/419"}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/clone2\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/clone2\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/clone2\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/clone2\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=419"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/clone2\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/419\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":423,"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/clone2\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/419\/revisions\/423"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/clone2\/wp-json\/wp\/v2\/media\/353"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/clone2\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=419"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/clone2\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=419"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnjaci.org\/clone2\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=419"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}