Postim li?

Većini nas je dobro poznata definicija posta. Ono što smo naučili još u mektebskim danima: da je post sustezanje od hrane, pića i/ili spolnog odnosa. Međutim, vrlo rijetko se spominje šta to još podrazumijeva post i kako se ispravno posti.

Cilj posta, shodno kur’anskom ajetu jeste čuvanje od grijeha:

„O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijaha klonili.“ (sura Al-Baqare, 183)

Danas, vrlo rasprostranjena pojava jeste post uz besposlicu. Omladina „ubija“ vrijeme posta uz serije, igrice, društvene mreže ili slušanje muzike. San postača je ibadet- to je neosporno. Međutim, trošenje vremena uz besposlicu ne ispunjava suštinski cilj posta. Ako uzmemo u obzir da je mubarek Ramazan mjesec rahmeta- mjesec u kojem nam se pruža posebna prilika za duhovno unapređenje i zadobivanje Allahovog oprosta od grijeha- onda ga nećemo shvatati olahko. Nećemo sebi dozvoliti da propustimo takvu šansu zbog nečega što je sasvim bezvrijedno.

S druge strane, mnogi sebi dozvole da im mjesec Kur’ana prođe bez Kur’ana. Da ne prouče niti jedan džuz, da ne slušaju Kur’an ili da ne nauče niti jednu novu suru. A zaista je to veliki gubitak. Jer, ramazan bi nam svima trebao biti prilika za obnovu našeg prijateljstva sa Allahovim govorom, makar da smo ga do tada i zapostavili. Nekada sam u jednom tekstu napisala da su i Istok i Zapad svjesni u čemu se krije duhovna snaga muslimana. Zato Zapad na sve moguće načine pokušava da nas otuđi od te snage, da nas udalji od Kur’ana. Izumljeni su mnogi načini kako beskorisno utrošiti vrijeme, i mi smo se za time poveli. A ako se sjetimo da svaki harf vrijedi deset sevapa, onda zamislimo koliko sevapa možemo dobiti za jedan sat učenja Kur’ana! Zaista fantastična prilika za dobro.

Također zikr, noćni namaz, nafila tokom dana- sve bi to trebalo da ispuni našu ramazansku svakodnevnicu i da bude zadovoljsvo postača.

Ne mogu da ne spomenem ono čega bi se trebali čuvati svi, a posebno žene kojima je „u krvi“ gibet, ogovaranje drugih. Postiti od hrane i pića a jesti meso umrlog brata ili sestre… Taj luksuz ne bismo sebi smjeli dozvoliti. Barem da pokušamo jedan mjesec postiti od ovog velikog a naizgled malog grijeha.

Neka nas post oplemeni u duhovnom smislu i unaprijedi našu vezu sa Allahom kako ne bismo samo tijelom postili a naša duša ne osjetila pravu slast posta. Nikada ne znamo da li nam je ovo zadnja prilika da popravimo stanje svoje duše i svoj odnos prema Gospodaru.

Postavimo sebi iskreno pitanje: “Postim li? Ili samo „gladujem“?“ I potrudimo se da ispravimo svoje greške i usavršimo svoj post. Da bude poput posta prvih generacija muslimana. Ukrašen ljepotama ibadeta a ne oskrnavljen besposlicama ili nekim grijesima.

Gospodaru molim Te, popravi nam naš odnos prema Tebi. Amin.

HALIMA LJ.

n-um.com