Čovječe, jesi li sebi najmanje važan?

Kako je samo čovjek nemaran prema sebi, svojim obavezama, svom životu i svojoj porodici! Kako malo vremena posvećuje sebi i onim stvarima za koje će biti zamoljen na Sudnjem danu! Kako malo vremena posvećuje dobrim djelima i stvarima koje mu mogu koristiti u Danu kada ni njegovo imanje ni porodica neće koristiti čovjeku! Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vodio nas je do najljepših moralnih vrijednosti, koje vode istinskoj sreći i zadovoljstvu na oba svijeta.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u jednom hadisu, za koji se smatra da se temelji na moralnim principima, rekao je : “Od ljepote čovjekovog islama je kloniti se onoga što ga se ne tiče.” (Tirmizi, hadis je hasen.)

Jesmo li se ikada zaista zaustavili i razmišljali o ovom hadisu? O hadisu koji smo čuli stotine puta? Koliko dugo živimo ovaj hadis u svom životu? Hadis o kojem je Hamza al-Kenani, rahimahullah, rekao: “Ovaj hadis je trećina islama.”

Kad dublje razmislimo, doći ćemo do zaključka da kada se osoba počne brinuti zbog tuđih briga, koje se nje ne tiču, počet će loše razmišljati o nekome, što izaziva nelagodu, ružan osjećaj u srcu, teret ili često, ide u tračeve i obmane. a ovo je takođe veliki grijeh i ostavlja veliki trag u srcu čovjeka i njegovom imanskom stanju.

Ovaj hadis možemo shvatiti na sljedeći način: Da li je musliman divna osoba koja je samozaposlena i sa svojim obavezama koje imaju koristi od ahireta i ahireta, ne zamara se puno tuđim životima i teško muslimanu koji zanemaruje sebe i svoje obaveze, porodicu, vaše obrazovanje, čitanje korisnih knjiga itd.

Šejh Abdurrahman es-Sa'di rekao je: “Ko ne napusti ono što ga se ne tiče, loš je musliman.” Kad se čovjeka zabavi ono što ga se ne tiče, to će ga dovesti do zadiranja u tuđu privatnost, što je, naravno, ružno ponašanje. Obično ljudi vole da imaju svoju privatnost i ne vole da im neko narušava oazu privatnosti, da ih ispituje i prelazi granicu njihove intime. Ovim nas naš poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, želi educirati i voditi ka najboljem moralu, poštivati ​​pravo svakog čovjeka na privatnost i intimnost, poštovati ličnost svakog čovjeka, njegov autoritet, čast i ugled.

Komentarišući ovaj hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Ibn Kajjim, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Ovaj hadis ukazuje na to da čovjek treba da ostavi sve što ga se ne tiče, bilo da govori, gleda, sluša, uzima, hoda, razmišlja. , javne i tajne prakse, a ove riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, lijek su za srce i vrhunac pobožnosti. “

Hasan al-Basri je rekao: “Znak da je Allah napustio roba je da ga zaposli sa stvarima koje ga se ne tiču”, a on je rekao: “Allah se smilovao čovjeku koji zna svoju vrijednost.” Zaista je sjajna stvar kada čovjek zna svoje mogućnosti i doseg. Mnogi su danas zanemarili svoje porodice, odgoj i obrazovanje djece, prisustvovali prstenovima u kojima se uči i uči Allahova vjera i mnogim drugim korisnim stvarima, jer su ih zapošljavali arapski vladari, svjetski političari i političari, učenjaci i daije, rekla je na društvenim mrežama. . Kamo sreće da svako radi samo ono za šta je zadužen i koja je njihova profesija i posao. Da student studira i da nije zaposlen ni na čemu drugom osim na studiju dok ne završi studije, da liječnik liječi i radi na ličnom obrazovanju i profesionalnom razvoju, ako bi ekonomista radio na izgradnji zdrave i kvalitetne ekonomije i na poboljšanju kvaliteta života građana, na taj način bi društvo u cjelini napredovalo i napredovalo. Stara arapska poslovica kaže: Ko se miješa u tuđu profesiju, dolazi do čudnih stvari.

Savremeni svijet radi na profesionalizaciji čovjeka, da se čovjek bavi isključivo svojom profesijom i da je u tome profesionalac. To nas je naučio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prije četrnaest vijekova kada je rekao: “Allah zaista voli da kada neko od vas radi posao, radi ga uredno i precizno.” Islam uči čovjeka da koristi sebi, društvu i zajednici, da bude profesionalac u onome što radi, ne dopuštajući Sotoni da ga zapošljava sa stvarima koje, na žalost, nisu korisne ni na ovom ni na onom svijetu. Najveći umovi koji su paradirali kroz istoriju imali su na raspolaganju samo dvadeset i četiri sata, ni manje ni više nego što imamo danas, ali kvalitetnom organizacijom svog vremena, radeći isključivo korisne stvari i ne mareći za tuđu brigu, radili su ono što su radili.

Na Sudnjem danu čovjek će imati koristi samo od vremena koje je proveo u zadovoljstvo Uzvišenog Gospodara. Što je s onim vremenom provedenim u beskorisnim raspravama na društvenim mrežama o raznim stvarima na koje ne možete utjecati? Što je s vremenom provedenim u raspravi o događajima koji vas se ne tiču? Hoće li to biti napisano dobrim ili lošim djelima na Sudnjem danu? Možemo li iskoristiti to vrijeme da otežimo našu zdjelu dobrih djela na Dan vaganja?

Ibn Qayyim, alejhis-selam, rekao je: „Čovjekovo vrijeme je zapravo njegov život i ono je osnova i materijal njegovog vječnog života u neprestanom uživanju ili njegovog teškog i bolnog života u bolnim patnjama. On prolazi poput oblaka, pa se ono što je za Allaha i za ime Allaha smatra njegovim stvarnim životom, a sve ostalo osim toga ne smatra se životom, bez obzira koliko mu životni vijek trajao. Ako čovjek svoje vrijeme provodi u nemaru, rasejanosti i praznim željama, a najbolje u čemu je proveo je san i nezaposlenost, onda je smrt bolja od ovakvog života. “

Omer, radijallahu anhu, rekao je: “Mrzim da bilo koga od vas vidim kao besposličare i dangube: ni u kakvom svjetovnom poslu, niti radim za ahiret.”

Nevad Alijagić, prof.

minber.ba